Tamara Jović: Napravite sebi kutak u kome se osjećate sretnim 

Ponekad se čovjek treba usuditi uraditi nešto što niko ne bi, poslije vidiš da je to stvarno lijepo i da je vrijedilo rizika.

Za početak nam se predstavite.

Ja sam Tamara Jović i živim u Beogradu, tačnije Zemunu u prelijepom starom djelu Zemuna u okolini Zemunskog keja i poznate Gardos kule. Udata sam i imam 35 godina i jedno dijete od 7 godina. Završila sam Visoku školu smjer Finansije i edukaciju za Digitalni marketing i s tim namjeravam da se bavim i radim od kuće i da dam sebi više slobode za porodicu i uređenje, tj. onih stvari koje me čine sretnom. Volim pisati, slušati muziku, preuređivati enterijer i volim prirodu, sve to me opušta i čini sretnom.

Recite nam odakle dolazi ljubav prema uređenju enterijera i eksterijera?

Od malih noga gledala sam moju baku kako stalno nešto mijenja, prepravlja i kroji. Ona je doduše bila krojačica i mogla je dosta stvari da sašije za svoju kuću i napravi da bude prelijepo. Mislim da sam ljubav prema enterijeru naslijedila od nje, to je nešto što imaš ili nemaš u sebi i nešto što te čini sretnom i ispunjava, moj izdušni ventil. Ja ne znam da šijem kao što je baka znala, ali imam dosta ideja. Npr. samo sam jedno jutro ustala i rekla mužu da želim sto za jelo od paleta i sofu. Malo volje i želje i da imate dobrog muža koji vas voli i dobijete prelijep sto sa sofom.


Otkrijete nam neke trikove za savršeno uređenje doma?

Trikovi ne postoje, postoje možda samo neka pravila kojih se držim,  ne uvijek, ali neke stvari su takve kakve jesu i posebno ako živiš u manjem stanu od 50 m2 moraš da ih se držiš, kao što su bijeli zidovi otvaraju prostor, ogledala i biljke to su neka pravila, ali dosta stvari sam prosto na svoje oko uradila i svidjelo mi se. Ponekad se čovjek treba usuditi uraditi nešto što niko ne bi, poslije vidiš da je to stvarno lijepo i da je vrijedilo rizika.

Na šta je posebno potrebno obratiti pažnju prilikom uređenja?

Jedino na šta bih skrenula pažnju prilikom uređenja su bijeli zidovi sa ko voli jednim akcentnim u boji. Zašto? Zato što sada imaš bijele zidove, imaš bijelo platno na koje možeš da crtaš, to jest da ga urediš kako ti želiš, možeš da kombinuješ šta ti je volja, ne možeš da pogriješiš. Nego ako pribjegavaš zidovima u boji jako malo mjesta imaš za igru i kombinovanje. Mislim isto da je lijepo imati granicu, svi mi volimo da pretjeramo sa detaljima i dozvoljeno je i malo više posebno za Novu Godinu i praznike, a li mislim da oku više prija i da prostor diše sa manje detalja što ne znači da tada ideš ka minimalizmu.



Za kraj, imate li neku poruku za naše čitaoce?

Živite svoj život i radite ono što vas čini sretnim, a to je ključ uspjeha, napravite sebi svoj kutak u kome se osjećate sretnim i gdje volite da budete i da vam neko dođe i bude tu.