Dizajnerka enterijera Milica Prlainović otkriva zašto je slušanje klijenata ključ svakog uspješnog projekta – i kako se ideja pretače u stvarnost.
Intervju: Milica Plainović, dizajnerica enterijera
Možete li nam reći nešto više o sebi i svom profesionalnom putu u dizajnu enterijera?
Završila sam Master studije na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu kao i Master na Univerzitetu u Madridu (UPM) na smeru Inovacije u tehnologijama gradnje. Obzirom da u vreme kada sam studirala nisu postojala usmerenja, po završetku fakulteta u Beogradu tek smo trebali svi da smislimo kojim delom arhitekture želimo da se bavimo. Moj prvi projekat se pojavio na završnoj godini fakulteta kada je moj brat poželeo da otvori bar i kada mi je ukazao veliko poverenje da taj projekat osmislim i izvedem i to bez bilo kakvog prethodnog iskustva. Po preporuci sam uspela da okupim grupu majstora koji su projekat mogli da izvedu a sa kojima i dan danas uspešno sarađujem. Nakon ovog iskustva, shvatila sam da želim da se bavim enterijerima i to ne samo idejnim rešenjima već celokupnim procesom izvođenja jer nema nista lepše nego gledati kako se vaša zamisao pretvara u realnost.
Kako pristupate radu sa klijentom koji ima neodređene ili previše ideja?
Moj zadatak je da već na samom početku klijentima objasnim koje su tehničke mogućnosti prostora kojim raspolažu kao i kako se stilski uklapaju njihove želje. Takođe, na meni je i da ih usmerim, ponekad je to sistem eliminacije, ukoliko ima previše različitih želja ili ukoliko nemaju viziju da ih polako usmerim ka rešenjima koja već mogu da zamislim da bi se njima dopala. Najvažniji su iskreni i otvoreni razgovori kako bi sam proces dolaska do idejnog rešenja bio kraći a klijentima krajnji cilj sto jasniji.
Da li pratite aktuelne trendove u dizajnu enterijera, i kako ih uključujete u svoj rad?
Mislim da treba pratiti taman toliko da bi se znalo šta je to što može da se svidi klijentima i posle 10-15 godina kao i da se upozore da su neki trendovi samo trenutno i da mogu brzo da im dosade pa se “ne isplate” pratiti.
Kako reagujete kada klijent želi nešto što smatrate da neće dobro izgledati ili funkcionisati?
Kada sam sigurna da nešto neće funkcionisati, ne pravim kompromise jer mi je izuzetno važno da ne dođemo u situaciju “rekla sam vam, sami ste krivi”. Jako je važno dati dobro pojašnjenje zašto nešto nema smisla i najčešće klijenti prihvate razumna objašnjenja, na kraju krajeva, to i jeste moj posao.
Šta mislite o uklapanju vintage elemenata u savremene enterijere?
Mislim da je to nešto što će se zauvek praktikovati i što svaki moderan prostor može da “utopli” i da vas učini da bez obzira koliko je moderan, podseća na dom
Koji trend u dizajnu enterijera Vam se nikako ne dopada, i zašto?
Nikako mi se nije dopadao stil, ako možemo da kažemo da je to uopšte bio stil 90-ih godina na našim prostorima. Previše stakla, inoksa i sjajnih kuhinja, kružnih spuštenih plafona i ugradnih halogenih sijalica – najsrećnija sam kada ove prostore renoviram jer imam slobodu da ih skroz očistim.
Kako se edukujete – pratite li neke blogove, dizajn sajtove, prisustvujete sajmovima?
Najčešće se edukujem na putovanjima, mislim da je lični doživljaj prostora najbolji pokazatelj kada je neki ambijent uspešan jer kada uđete u prostor i osetite da vam prija, stanete i zapitate se zbog čega je tako, i onda krenete da ga analizirate i upijate sta je sve tu dobro urađeno. Naravno, tu su i časopisi, i dalje volim štampana izdanja više nego online magazine, razni portali kao i društvene mreže gde klijenti najčešće nalaze inspiraciju.
Ako klijent traži materijal koji je van budžeta, kako pristupate pronalaženju adekvatne alternative?
Klijentu se ukazuje da je materijal van budžeta, ponudi se alternativa ali neretko su klijenti spremni da malo rastegnu budžet ili da uštede na nekim drugim elementima zarad materijala koji će biti vidljiv svakodnevno u prostoru i za koji smatraju da vredi investirati.
Kako biste rješili nedostatak skladišnog prostora u kuhinji koja nema ni jednu ostavu?
Zahvaljujući razvojem kuhinjakih sistema u današnje vreme kao i skrivenih polica i fijoka ili ugaonih elemenata, skoro da svaka manja kuhinja može da se iskoristi maksimalno i da sakrije šta ne treba da se vidi. Takođe, ukoliko je prostor izuzetno mali, treba predložiti da se elementi koji su vidljivi budu i estetski prihvatljivi, kao sto su ketleri, kafe aparati, tosteri i sl. Onda će delovati da su oni ciljano ostavljeni napolju, a ne da nema mesta za njihovo odlaganje.
Koliko je važno za Vas da Vaš rad bude prepoznatljiv, a koliko da bude prilagođen klijentu?
Mislim da se uvek mora praviti kompromis sa klijentima u toj meri da obe strane budu zadovoljne, na kraju krajeva, važno je da možete da pogledate projekat i osećate zadovoljstvo, ali ujedno ne smete da zaboravite da će klijenti tu da žive i kada vi odete.
Za kraj nam recite šta te razlikuje od drugih dizajnera
Mislim da ne možemo da pričamo o stilu jer smatram da je on individualan za svakoga kao sto su i zahtevi klijenata drugačiji ali mislim da ono što mene može da opiše jeste razumevanje klijenata i dobro osluškivanje njihovih želja koje na kraju uspešno prenosim u projekte.