Uređenje doma može biti teško i zahtjevno, ali uz pravi pristup i savjete, to može biti zabavan i kreativan proces.

Intervju: Monika Sirovec Gredičak, lifestyle blogerka

Monika Sirovec Gredičak dolazi iz malog grada po imenu Oroslavje koji se nalazi u Hrvatskom zagorju. Ima 37 godina i majka je djevojčice. Po struci je hotelijer, ali život  je odveo na drugi put te tako već više od 10 godina radi kao računovođa u obiteljskoj firmi. Osim uređenja interijera jako voli tradiciju, prirodu i životinje. 

Uređenje doma može biti teško i zahtjevno, ali uz pravi pristup i savjete, to može biti zabavan i kreativan proces. U ovom intervjuu, razgovarat ćemo s osobom za uređenje enterijera koja će nam dati savjete o stvaranju doma koji odražava našu ličnost i stil.

Recite nam odakle dolazi ljubav prema uređenju enterijera i eksterijera?

Kao mala provodila sam puno vremena kod svoje kume koja je bila jako kreativna. Jako mi se sviđalo kako ona stalno nešto premješta po stanu, vjerojatno jer sam i ja to već tada imala u sebi. Tek sam nedavno shvatila da je ona bila moj pokretač. Bila sam još djevojčica kada bi znala sjesti na pod svoje sobe i u glavi stvarati slike kako bi bilo kada bi ormar bio na suprotnom zidu. Kada bih to sve “isprojektirala”, sama bih ga gurala dok ne bi bio tamo gdje sam zamislila. Vrlo brzo bi mi i to dosadilo pa bi premjestila i krevet i tako u krug dok mi se namještaj ne bi raspao. Sjećam se da mi je jednom tata zašarafio ormare jedne za druge, no to me nije spriječilo, samo me naučilo kako da ih odšarafim i ponovno zašarafim. Zahvaljujući tome danas sama sastavljam namještaj. To sa namještajem bila je skupa škola pa sam shvatila da ako ga želim sačuvati moram promijeniti taktiku i tako sam počela sa dekoracijama koje se puno lakše mijenjaju. 

Kako je krenula priča i upuštanje u dizajniranje i uređenje ? 

Sve je postalo puno ozbiljnije kada sam odlučila kat svoje obiteljske kuće iz spavaćih soba pretvoriti u stan te dograditi poseban ulaz. Većinu toga sam sama osmislila no kod postojećih prostorija i nije bilo puno prostora za moju maštu. Za dograđeni dio su mi arhitekti ponudili jedan primjer projekta za sličan prostor kakav sam i ja htjela i na prvu mi se na skicama činio sasvim u redu. No kada su radovi bili pri kraju shvatila sam da će mi prostor ispred dječje sobe biti premalen a jedan dio prostora je bio potpuno prazan i gledao je na ulazna vrata. Nikako mi se to nije svidjelo, no kako su građevinski radovi bili gotovi više nije bilo moguće napraviti nešto sa tim prostorom. Naravno, ja nisam mogla prihvatiti činjenicu da će to tako ostati i kao ona mala djevojčica sjela sam na pod i slika se samo stvorila. Trebalo je samo vidjeti da li je moguće instalirati drvene grede na zidove koje će biti dovoljno čvrste da drže pod od dasaka koji će produžiti prostor ispred sobe. I uspjela sam, dobila sam svoju galeriju, svoju kućicu na drvetu kako ju još volim zvati. Kako je i prozor u spavaćoj sobi bio malen i nedostajalo mi je svjetla, odlučila sam umjesto zida instalirati fiksni prozor koji sada dijeli sobu i galeriju i doprinosi cjelokupnom izgledu prostora. Stepenice kao i ogradu koja se nastavlja na galeriju također sam sama osmislila. Kod same ograde sam ponovno naišla na problem, a to je opasnost od pada. Tada sam imala malo dijete koje se penje posvuda te sam morala sam naći rješenje i za to. Osmislila sam mrežu koja je za mene rađena po mjeri a pričvršćena je kukama za strop. Bio je to moj prvi projekt, nadam se ne i zadnji. Taj prostor je srce i duša kuće i tamo je uvijek sve na svom mjestu. Ja i kćerka se znamo šaliti, kada je u kući kaos mi sjednemo tamo i pravimo se da živimo u časopisu. Ponekad mi posluži i kao “psihijatar” jer me opušta dok smišljam nove postave. Meni je to vrsta putovanja u jedan drugi svijet u kojem ne mislim o ničem drugom. 

Koliko su važne sitnice i dekori prilikom uređenja?

Sam taj prostor bio je lijep no ništa posebno dok nije imao svoju svrhu. Većinom je bio prazan sve dok jednog dana nisam dobila ideju da stavim tamo neku drvenu policu i malo cvijeća i sve je odmah izgledalo potpuno drugačije. Onda sam se sjetila bakinog ormarića kojeg sam poželjela obojati u bijelu boju. Bio mi je to prvi takav pothvat no uspjela sam. Bila je to baza za nastavak uređenja. Kako je taj prostor duša kuće tako je ormarić duša tog prostora. Ubrzo su se dekoracije počele mijenjati sa godišnjim dobima, blagdanima a često i po raspoloženjima. Meni su sitnice i dekori jako bitni jer prostoru daju dušu, posebno ako je nešto od toga vaš rad. Ja često izrađujem sama dekoracije uz pomoć kćerke jer tako stvaramo i uspomene. Ponekad je dovoljno samo promijeniti boju jastučića i tome dodati cvijeće i pokoji detalj u istoj boji i dobijete sasvim novi prostor.

Otkrijete nam neke trikove za savršeno uređenje doma?

Originalnost je jedan od najboljih trikova u životu pa tako i u uređenju doma, budite ono što jeste i svemu udahnite život.

Koliko pratite trendove i koji stil uređenja je sada IN?

Što se tiče trendova pratim ono što mi se sviđa i što mi se uklapa u moj prostor. Trendovi se relativno brzo mijenjaju ali mislim da je country stil nekako uvijek in i meni se osobno najviše sviđa iako kod mene nije zastupljen.

Za kraj, imate li neku poruku za naše čitaoce?

Ni jedan trend i ni jedan komad namještaja nemaju dušu dok im ju vi ne udahnete, i često je upravo ona bitna. Za mene je umjetnost i izazov sa malo napraviti puno i to je ono što novac ne može kupiti.