Želja za slobodom izražavanja, kao i potreba da spojim arhitekturu i umjetnost kroz jedan autentičan pristup prostoru, doveli su do toga da osnujem svoj studio.
Intervju: Milica Aćimović, arhitekta
Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi?
Ja sam Milica Aćimović, po struci sam arhitekta sa master diplomom Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. Imam više od deset godina iskustva u arhitekturi i trenutno vodim sopstveni studio – Acima. Živim i radim u Trebinju, a pored profesionalne karijere, najvažnija uloga u mom životu je majčinstvo.Takođe radim kao saradnik za firmu Dineco, koja se bavi proizvodnjom pločastog i nabavkom gotovog namještaja, što mi značajno olakšava opremanje enterijera po principu „ključ u ruke“.
Koji su bili vaši prvi koraci u industriji dizajna i arhitekture?
Moji prvi profesionalni koraci bili su vezani za rad u arhitektonskim biroima, gdje sam stekla dragocjeno iskustvo na raznim projektima, od arhitekture do enterijera. Vremenom sam počela da razvijam sopstveni pristup i estetski izraz, što me dovelo do odluke da pokrenem svoj studio. U početku je to bio više enterijer, jer je konkretniji i brže se realizuje, ali uvijek sam razmišljala šire – kao arhitekta.
Kako ste došli na ideju otvaranja vlastitog arhitektonskog studija?
Želja za slobodom izražavanja, kao i potreba da spojim arhitekturu i umjetnost kroz jedan autentičan pristup prostoru, doveli su do toga da osnujem svoj studio. Nastojala sam da kreiram projekte u kojima se prepoznaje potpis i ideja koja nije generička, već pažljivo građena. Željela sam prostor u kojem mogu da realizujem sopstvenu viziju dizajna – spoj funkcionalnosti, umjetnosti i individualnog pristupa svakom klijentu.
Možete li nam reći nešto više o svom studiju?
Moj studio nosi ime Acima, a zasnovan je na minimalističkim, ali toplim i promišljenim principima dizajna. Svaki projekat posmatram kao cjelinu — od prvog koncepta do finalne realizacije, s puno pažnje prema detaljima i funkciji.
Šta vaš studio odvaja od ostalih?
Autentičnost, doslednost i umjetnički pristup. Ne radim projekte po šablonu, već svaki prostor oblikujem kroz dijalog sa klijentom i potrebama korisnika. Fokusiram se na to da prostor “diše” i da ima svoj karakter, ali da ostane funkcionalan i dugotrajan. Moj cilj nije da klijent dobije “lijep enterijer”, već prostor u kojem se pronalazi.
Kako biste opisali svoj stil u pitanju arhitekture?
Minimalistički, topao i smislen. Volim čiste linije, prirodne materijale, svjetlo i ravnotežu. Moj stil se ne nameće prostoru već iz njega izvlači ono najbolje, uz suptilne umjetničke akcentе. Vjerujem da prostor mora najprije biti funkcionalan, a kada to jeste – ljepota dolazi prirodno. Volim neutralne tonove, prirodne materijale i jasnu formu.
Za koji projekat do sada smatrate da je bio najizazovniji i zašto?
Jedan od najizazovnijih projekata bio je dizajn enterijera hotela na moru. Taj projekat je zahtijevao promišljanje o svakom detalju — od funkcionalnosti i protoka gostiju, do izbora materijala koji moraju da odole vremenskim uslovima i klimi. Bilo je potrebno pronaći ravnotežu između estetike, trajnosti i osjećaja udobnosti koji gosti očekuju. Takvi projekti traže strpljenje, studiozan pristup i veliku odgovornost.
Koji je vaš sljedeći veliki cilj ili projekat na kojem trenutno radite?
Trenutno radim na projektu vile, gdje konačno imam priliku da se bavim kompletnim procesom — od koncepta, arhitekture do enterijera. To je projekat koji zaista oslikava moju viziju integralnog dizajna.
Koji su vaši lični uzori u ovom poslu?
Divim se arhitektama koji uspijevaju da spoje arhitekturu, umjetnost i životnu filozofiju. Jedan od njih je Tadao Ando, zbog njegove poetične jednostavnosti i odnosa prema svjetlosti i prostoru.
Koji su vaši ciljevi i planovi za budućnost u oblasti dizajna enterijera?
Moj sljedeći veliki cilj je pokretanje brenda dizajniranih komada namještaja za opremanje enterijera kroz koji ću objediniti umjetnost i dizajn kroz predmete i enterijere s mojim potpisom.
Želim da gradim cjelovite prostore u kojima se osjeća rukopis, ali i sloboda korisnika.
“Volim čiste linije, prirodne materijale, svjetlo i ravnotežu. Moj stil se ne nameće prostoru već iz njega izvlači ono najbolje, uz suptilne umjetničke akcentе.”
Da li postoji određeni stil u arhitekturi i dizajnu koji preferirate ili kojem ste posebno posvećeni?
Zapravo, ne mogu reći da se držim jednog, određenog stila – ni u arhitekturi, ni u oblačenju, ni u životu. Isto kao što moda nije stvar slijepog praćenja trendova, tako ni dizajn prostora ne bi smio biti forma bez suštine. To što je nešto trenutno popularno, ne znači da je autentično ili da odgovara svakome. Ne vjerujem u zakletu pripadnost jednom stilu, već u promišljen spoj različitih elemenata koji zajedno stvaraju sklad. Kada pristupam opremanju enterijera, moj cilj nije da klijent dobije “trenutni trend” koji će mu dosaditi za godinu dana, već prostor koji zaista osjeća kao svoj. Moj profesor sa fakulteta je znao upotrijebiti termin *domestic*. Zato je važno osluškivati šta se klijentima sviđa, šta ih smiruje, inspiriše – i od toga napraviti ličnu, bezvremenu kombinaciju. Taj spoj više pravaca, više slojeva, često daje najiskreniji rezultat.
Za kraj intervjua, da li postoji nešto što nismo spomenuli a smatrate da je važno?
Možda da arhitektura nije samo prostor. Ona je emocija, sjećanje, ritam života. I vjerujem da je najljepši dio ovog posla to što imate priliku da nekome oblikujete svakodnevicu – da utičete na to kako se budi, kreće, diše. To je velika odgovornost, ali i velika čast.