Kod projektovanja idealiziramo stanje i kroz dizajn uklapamo elemente prema crtežu, često ne znajuči šta nas čeka ispod površine, ukazuju iz Korten studija.
Piše: Aldin Huskanović, magistar arhitekture & vlasnik Korten Studia
Dizajnirati interijer stana od 70 m2 koji je smješten u zgradi rađenoj 80tih godina prošlog vijeka čini se na prvu kao projekat u kojem će glavni crtež biti plan rušenja. Očekivali smo pomalo zastarjel raspored prostorija te mnogo potencijala za rušenje i unapređivanje. Ali stvari su bile upravo suprotne. Zatekli smo stan čiji je layout bio odličan te bi svaka intervencija bila suvišna. To ne znači da projekat nije bio ogroman izazov, nego samo da smo se morali pomiriti sa činjenicom da ćemo unapređenja tražiti na drugi način – naglašava Aldin Huskanović, vlasnik Korten studija iz Zenice.
ZATEČENO STANJE
Iako projektovan jako dobro, stan je izveden sa dosta nedostataka, koji su se ogledali u detaljima. Neprimjetni prije, kada stan nije imao gotovo ni jedan ugradbeni element, niti su se prijašnji vlasnici obazirali mnogo na njih. Ali s obzirom da smo htjeli da projektujemo potpuno novu kuhinju, kupatilo i gotovo sve ormare u spavaćim sobama, suočili smo se sa jako puno pripremih radova koje nismo očekivali. Parket koji smo zatekli na podu nismo zadržali zbog dotrajalosti, nego smo odlučili da ga zamijenimo sa novim, gotovim parketom. Prije novog parketa bilo je potrebno masom za izravnavanje poravnati mnoge dijelove poda. Zidove smo zgulili od farbe koja se taložila godinama, ali je stanje postojećeg maltera, to jeste zidova, bilo jako loše. Pogotovo je zabrinjavala činjenica da smo na određenim mjestima planirali zidne lampe, koje bi sve nedostatke i neravnine na zidovima ne samo pokazale, nego naglasile.
KONCEPT
Napomenuli smo već da je dispozicija stana bila jako dobra te većih intervencija nije bilo potrebno raditi. Međutim, odlučili smo se da ipak uradimo dvije manje, za koje smo smatrali da će dosta značiti na poboljšanju već dobrog rasporeda stana. Prva je bila da zamijenimo ulaz u kuhinju iz trpezarije na ulazni hodnik. To nam je dalo mogućnost da kuhinju produžimo za nekih 60cm, dok smo s prednje strane, prema trpezariji, na prostoru gdje su bila vrata dobili mogućnost da projektujemo šank.
Drugi zahvat je bilo zatvaranja balkona koji se nalazio uz trpezariju, njenom punom širinom. S obzirom da stan ima još jedan balkon na suprotnoj, sunčanoj strani, smatrali smo da je prioritet veća trpezarija umjesto uskog balkona. Morali smo voditi računa o izolaciji plafona, jer balkon iznad nije bio zatvoren, te izolaciji novog vanjskog zida. Također, zaržali smo niski parapet koji je postojao kao dizajn postojeće ograde, te dobili portal u trpezariji koji se proteže punom širinom, te nekih 40cm od poda. Kada smo na parapet monitrali širu prozorsku klupicu od iverice, dobili smo uski prostor za sjedenje. Ciglu koja je bila obloga na fasadi smo pažljivo skinuli i iskoristili kao ukrasni detalj u interijeru, ispod prozorske klupice i ispod šanka.
Dnevni boravak je zadržao sličan raspored, s tim da smo dugi zid na kojem se nalazi TV komoda dodatno ukrasili i prekinuli vertialom u vidu lažnog dimnjaka za električni kamin. Sa lijeve strane smo ostavili prostor za police, a sa desne za TV komodu, koja se proteže sa obe strane stvarajući kontinuitet. Spavaće sobe su jednostavne, roditeljska sa velikim Queen krevetom, noćnim ormarićima i ukrasnim lampama sa obje strane kreveta, te dječije sa krevetom na sprat i stolićem za rad i šminku. Obe sobe iza vrata imaju ugradbene ormare koji su na prvom dijelu uži, radi manje dubine iza vrata, da bi se kasnije proširili na 60cm.
Rasvjetu smo projektovali slojevito, sa skrivenom LED rasvjetom kao ambijentalnom, nadgradnim spotovima kao osnovom, te lusterom kao dekoracijom. Hodnik i kuhinja su osvijetljeni šinama sa relfektorima. LED trake smo projektovali kao dekoraciju ispod TV komode, klupice, šanka te ormarića u kupatilu.
KUPATILO
Projektovanje i izvedba kupatila je bila vjerovatno najzahtjevniji dio cijelog projekta. Postojeće kupatilo je bilo nepraktično i jako loše organizovano te smo morali raditi intervencije ne samo u dizajnu i estetici nego i u samom rasporedu elemenata. To je podrazumijevalo i novi razvod instalacija te neke radove koji su bili u najmanju ruku rizične i zahtijevne, ali smo smatrali da su neophodne ako želimo dobiti pravi rezultat. U postojećem stanju kompletna lijeva strana kupatila je bila klasična kada sa bojlerom iznad mješača. Pravo sa ulaza se nalazio umivaonik i wc šolja, dok je desno bio prostor za veš mašinu. Najgore od svega bila je činjenica da su sve wc šolje u objektu montirane sa podnim odvodom, što je značilo da ulaze jako duboko u kupatilo te da se na našem plafonu nalazi crna metalna cijev od kupatila iznad. Prioritet nam je bio da wc šolju pomjerimo skroz desno i da ovu cijev na plafonu sakrijemo na neki način. Odlučili smo se da to bude sa visokim ormarićem po mjeri, koji je tačne širine koliko je potrebno da se cijev sakrije. On nam ujedno i dijeli umivaonik i wc šolju, koju smo sada montirali na zid sa ugradbenim vodokotlićem. Lijevo, gdje se nalazila kada, projektovali smo kraći tuš tako da smo iza vrata dobili prostor za veš mašinu i bojler koje smo sakrili u jednostavan ali praktičan ormar.
Pomijeranje odvoda od wc šolje zahtijevalo je jako puno radova, uklapanja, ukrajanja i štemanja. Na kraju smo iskoristili svaki mogući dio, ugradbeni zid od vodokotlića, prostor ispod ormarića i umivaonika, kako bismo novu cijev sakrili jer smo je morali voditi na taj način kako bismo došli do odvoda u podu. Pomjerili smo i podni sifon ispod umivaonika kako ne bi remetio slobodni prostor ispred. Razvod vode je bio poprilično jednostavan, osim uklanjanja starih metalnih cijevi i zamijene novim.
Greška koju smo napravili jeste to što smo radi bržeg izvođenja radova preskočili neke zidove u kupatilu koje je trebalo poravnati, smatrajući da neće predstavljati problem kasnije i da ćemo to sa keramikom moći riješiti. Ali nažalost, taj nas je problem itekako koštao poslije, gdje smo morali biti jako kreativni sa keramikom kako bi sakrili taj nedostatak, te na kraju imali dosta problema kod montiranja tuš kabine. U suštini, najbolje rješenje je bilo da smo kompletno kupatilo nanovo izmalterisali i poravnali, te dobili najbolju moguću pripremu za keramiku i sanitarije.
KUHINJA
Izazov kod projektovanja i izvođenja kuhinje bio je jako sličan onome kod kupatila. Htjeli smo da pomjerimo sudoper ispod prozora, ali nam je razvod vode ostao na drugom kraju kuhinje. S obzirom da je zid po kojem smo trebali voditi cijevi armiranobetonski i dijeli kuhinju od lifta, nismo ga dirali te smo razvod vodili po zidu, iako je to značilo da će nam kuhinjski elementi u donjem dijelu biti kraći.
Što se tiće rasporeda, sa samog ulaza, sa desne strane smo projektovali ugradbeni frižider a odmah poslije i pećnicu + mikrovalnu iznad. Poslije se na U proteže radna ploha iznad koje su viseći elementi, prekinuti jedino prozorom u sredini. Na krajnjoj strani, preko puta frižidera, nalazi nam se novi šank, sa malo plićom radnom plohom i ormarićima. Odabrali smo najveći mogući sudoper za ovaj prostor te smo morali pronaći posebnu podprozorsku slavinu koja se vremenom može ukloniti kako bi se prozor otvorio radi čišćenja. Za dizajn kuhinje odabrali smo svijetlu ivericu sa drvenim detaljima. Moramo napomenuti da su majstori koji su pravili kuhinju, ali i sve ormare u stanu, bili od ogromnog značaja svojim savjetima i iskustvom kod izrade.
ISKUSTVO SA IZVOĐENJEM
Nadzirati radove i tražiti rješenja na licu mjesta predstavlja drugačiji izazov od samog projektovanja interijera. Kod projektovanja idealiziramo stanje i kroz dizajn uklapamo stvari prema crtežu, često ne znajuči šta nas čeka ispod površine. Iz tog razloga nije loše planirati neke stvari od samog početka. Na primjer, gotovo je nemoguće da će polica koja je odrezana mašinski pod uglom od 90º biti savršeno uklopljena u zid koji uvijek bježi za par stepeni.
Iz tog razloga smo u dnevnom boravku, na ovom projektu, skratili police za nekih 8-10 cm, te ih nismo uopšte pokušavali uklapati. Isto smo uradili i na drugoj strani skrativši TV komodu. Kod razvoda struje, sve što smo mogli izvodili smo plafonom jer smo od početka planirali spušteni strop. I na kraju, tamo gdje znamo da će biti vidljivo ili nemoguće zaobići, najbolje je ispraviti i poravnati plohe koliko je god moguće što prije, jer će to kod finalne obloge biti još teže.