U radu je najvažnije precizno planiranje, odabir materijala i posvećenost svakom segmentu izvedbe, jer vjerujem da pravi dizajn nastaje kada estetika i funkcionalnost idu ruku pod ruku, kaže Jelena Trimčević.
Piše: Jelena Trimčević, arhitektica specijalizovana za dizajn enterijera
Nakon višegodišnjeg rada u arhitektonskom birou, Jelena se posvetila samostalnim projektima u kojima svaki detalj ima svoju svrhu. Jedan od njenih realizovanih projekata donosimo u nastavku.
Kad arhitekta odluči da pomeri sopstvene granice
Ovaj stan je bio prilika da konačno realizujem sve one ideje za koje bi mi do tog trenutka rekli da ne radim, i da je previše komplikovano. I ne samo to, nego i sve one stvari za koje su majstori u realizaciji projekta govorili: “Nismo nikad radili”, “To neće moći”. Krenimo od početka. Projekat je nastao 2020. godine i predstavljao je moj prvi susret sa klijentom koji je imao izuzetno razvijen osećaj za dizajn i bio spreman da ide do kraja. Moram da priznam – imala sam sreće što se stan završavao tek krajem 2024. godine. Da je završen ranije, ne bih imala ovoliko iskustva da ga izvedem na način na koji sam želela. Kroz ovaj projekat sam dosta naučila, ne samo o samim radovima, već i o načinu nošenja sa izazovima, nepredviđenim problemima, i međuljutskim odnosima.
Materijali
Materijali u ovom stanu nisu birani samo da budu lepi – svaki od njih upotpunjuje jedan drugog, ima svoju ulogu u atmosferi prostora. Topla bela boja zidnih obloga stvara mekoću i kontinuitet, dok orah unosi dozu luksuza i dubine. Tekstura mermera sa suptilnim zlatnim detaljima dodaje sofisticiranost, a staklene površine i ogledala reflektuju svetlost i daju prostoru dinamiku. Nije bilo prečica – izradili smo veliki broj uzoraka, međusobno ih upoređivali sve dok nismo pronašli savršenu kombinaciju.
Svaka površina ima svoju svrhu, svaki materijal je tu sa razlogom. Iako se hrastov parket postavljao u saradnji sa izvođačima zgrade, još tad smo pravili određeni nestandardni bajc baš za ovaj stan, koji će biti idealna kombinacija sa orahom.Apsolutno svaki element u prostoru osim rasvete i sanitarija je napravljen po meri prema tehničkim crtežima.
Fokus tačka – kružna polica za piće
Ako postoji jedna stvar koja je pokrenula sve, to je kružna polica za piće. Vizuelno izgleda kao da je krug utopljen u zid, a klizno staklo, koje štiti čaše i flaše od prašine, nestaje unutar zida prilikom otvaranja.
Ovo zvuči jednostavno na papiru, ali u praksi je značilo dosta promišljanja o načinu izrade, beskrajne tehničke crteže i – naravno – ubeđivanje majstora da to stvarno može da se izvede. Da bi sve funkcionisalo, postojeći zid je morao da se zadeblja kako bi unutra stala podkonstrukcija koja drži formu kruga i omogućava kliznim vratima da nesmetano funkcionišu.
Pojedini delovi ovog zida su napravljeni tako da mogu da se otvore radi čišćenja, a drugi se otvaraju zbog ostavnog prostora. Jer ako već komplikujemo, neka bar bude i praktično! Dugački zid na kojem je pozicioniran i televizor, je spoj kombinacije različitih materijala različitih debljina, a zadatak je bio da sve finalne površine budu u jednoj ravni.
Takođe, segmenti tog zida se nadovezuju na plafonsku oblogu koja se dalje spaja sa oblogom u kojoj se nalazi kruzna polica. Što znači da se svaki pogrešan milimetar vidi, da se sve mora vrlo pažljivo planirati.
Estetika kao prioritet
Vlasnica ovog stana je osoba kojoj koja ima veliki osećaj za estetiku i detalje. Njen način razmišljanja bio jasan: ako nešto izgleda spektakularno, naći ćemo način da ga održavamo. I to je bio princip koji nas je vodio kroz ceo projekat. To mi je dalo dodatni vetar u leđa i slobodu u projektovanju enterijera.
Na primer, kada smo planirali sve staklene površine, bilo je jasno da će zahtevati konstantno čišćenje. To je, međutim, nije ni najmanje brinulo – iako sad stakla čisti robot, ta tenologija 2020. godine jos nije postojala.
Skriveni prostori i igra sa zidovima
Stan od 64m² je organizovan tako da se svaki centimetar maksimalno iskoristi. Klasičan hodnik više ne postoji – umesto njega tu su skrivene niše za cipele, mini ostavu i garderobu.
Ukljanjanje standardne ulazne zone nije moj uobičajeni savet, već jasna želja klijentkinje, koja nije želela da gubi prostor na prolaze, već da se sve sagledava kao jedna celina uz jasno izdvojene zone.
Ako na slikama ne primetite gde su ti delovi – to znači da smo odradili dobar posao. Pored toga, na zidu koji spaja ulazna vrata i prozor su inplementirana dvoja vrata koja su u ravni sa zidom – nevidljiva dok ih ne otvorite. Od ukupno 64m², samo 4m² su klasično okrečeni zidovi – sve ostalo su obloge od različitih materijala. U tom duhu, čak i postavljanje jedne saksije na pravo mesto značilo je ugrađivanje metalnih profila u fazi izgradnje zgrade, u saradnji sa investitorom. A to je samo jedna od brojnih promena koje smo izveli dok je gradnja još trajala.
Svetlo koje menja atmosferu
Stan ujutru i uveče ne izgleda isto. Rasveta je pažljivo planirana – od magnetnih šina, indirektnog svetla i skrivenih LED detalja, sve je podešeno tako da odgovara različitim situacijama.
Ako vlasnica radi od kuće – svetlo je prilagođeno fokusu. Ako se opušta uz knjigu – atmosfera je drugačija. Ako dolaze gosti – svetlosni scenarij se opet menja. Svaki ugao ovog stana može da izgleda potpuno drugačije u zavisnosti od trenutka dana.
Projekat bez kompromisa
Ako bih morala da izdvojim jednu stvar koja je obeležila ovaj projekat, to bi bila posvećenost detaljima. Mnogi od njih su nevidljivi na prvi pogled – osetite ih tek kada u ovom prostoru provedete neko vreme. I to je ono što ga čini posebnim.
Da li je bilo teško? Više nego bilo koji projekat pre njega. Da li bih ponovo radila ovako nešto? Apsolutno.