Od preuređenja porodičnog lokala do stvaranja magičnih interijera — kako dizajnerica Davorka Jurić daje novi život starim komadima namještaja i prostoru unosi posebnu energiju.
Intervju: Davorka Jurić, dizajner interijera
Davorka Jurić, dizajnerica interijera i redizajner namještaja. Karijeru u ovim strukama započela sam 2001 g. hobistički, a 2005 g. profesionalnije nakon završene Callegari škole. Od tada iz našeg Giorgini Atelje-a izašli su mnogi interijeri koji su imali komade redizajniranog namještaja.
Redizajn namještaja i interijera danas nije samo pitanje estetike — to je umjetnost koja unosi historiju, emocije i osobnost u svaki prostor. Davorka Jurić, dizajnerica koja je svoju strast prema obnovi namještaja pretvorila u uspješan posao, vjeruje da svaki komad namještaja nosi svoju priču. Kroz redizajn, ona ne samo da daje nov život starim predmetima, već stvara prostor koji odražava karakter i dušu svojih vlasnika. U razgovoru s Davorkom otkrivamo kako se u njezinom radu prepoznaju elementi kreativnosti, strasti i dubokog poštovanja prema prošlim vremenima, ali i prema održivosti i održivim materijalima.
Davorka, možete li nam se ukratko predstaviti i reći nešto više o svom putu kao dizajnerice? Što Vas je inspirisalo da se posvetite redizajnu namještaja i interijera?
Godine 2001. ušla sam u predivan svijet kreativnosti od „ničega“ stvoriti nešto. Bila sam mlada poduzetnica 25 g. tada sam preuzela ugostiteljsku djelatnost obiteljski Buffet od moje mame i bila je potreba za preuređenjem prostora, a ne baš puno financija, reciklirala sam razne artikle i namještaj koje sam osvježila, preuredila, prefarbala i tada sam se zaljubila u to da možemo neki predmet ili komad namještaja iskoristiti više puta, jer smo mu dali novu funkciju ili ga jednostavno prebojili. Dizajn interijera se nadovezao na tu ljubav. Uvijek su me inspirirale priče kao Alisa u zemlju čudesa njihove ilustracije, dvorci koje smo posjećivali i neka prošla vremena. Kada neki djelić toga prenesem u interijer i kada se tako stvori jedna posebna priča to za mene ima veliku vrijednost, jer se tako stvara jedna nova povijest nečijeg boravka ili poslovanja u nekom prostoru. Osjeća se neka drugačija dimenzija prostora koja nema potrebe da se mijenja već samo još više nadograđuje i oplemenjuje kroz vrijeme. To što moje dvije kćeri Klaudia i Barbara rade zajedno sa mnom daje mi dodatnu ispunjenost i motivaciju da radimo zajedno čudesne i zanimljive prostore.
Možete li nam opisati jedan od najzanimljivijih redizajn projekata koji ste radili? Šta ga čini posebnim?
Imam ih nekoliko: Upravo kuća za odmor sa detaljima inspiriranim Alisom i Salvadorom Dalí-em, kuću za odmor na temu ljubavi i romantike i kuću za drage klijente iz New Yorka. Posebnost sviju je ta da kada god pogledam slike tih kuća bez obzira na prolazak godina uvijek osjećam kao da su sada stvorene. Kao kada gledamo neku umjetninu njena ljepota je neprolazna.
Kako birate namještaj koji ćete redizajnirati? Postoji li neki kriterij ili osjećaj koji Vas vodi u tom procesu?
Da, vodi nas puno toga, ali najviše tema i stil. Zanimljivo je da nekada nam se nešto pojavi unaprijed neki zanimljiv komad namještaja i taman iza toga pojavi se projekt kojemu on savršeno pristaje. Usklađenje i pronalazak je baš proces usklađenja stila, boja, tip gradnje/arhitekture, cijene tog artikla, idr. Komade pronalazimo kod naših suradnika koji imaju antikvarijate ili na marketplacu, a imamo i svoju arhivu, oni nađu nas 😉
Mislite li da svaki komad namještaja ima svoju priču? Možete li podijeliti neku zanimljivu priču o predmetu koji ste redizajnirali?
Itekako, svaki komad ima neku svoju povijest, mogu se osvrnuti na stol koji sam dala raditi 2006 godine za moj prvi studio-trgovinu pod nazivom Štorije- priče… po zatvaranju je bio kod nas doma kao blagovaonski stol, na njemu sam crtala projekte, cure kao male izrađivale. Preuređen je xy puta i evo još dan danas radim na njemu i on me prati kroz moju karijeru.
Šta za Vas predstavlja ‘energetsko čišćenje’ i kako utiče na proces redizajna? Možete li objasniti svoj ritual?
Energetsko čišćenje radim u sklopu Feng Shui analize ili za klijente koji rezoniraju sa ovim znanjem, a osjete da im se u njihovom prostoru u kojem žive ili rade dešavaju neugodne okolnosti duže vrijeme, ako su ukućani/suradnici u svađi, bolesti, ako im je teško i neprijatno boraviti u tom prostoru. Ako posjetitelji brzo odlaze i nemaju težnju ostanku. To smo svi više-manje iskusili kada iz nekog prostora jednostavno želimo pobjeći, a u nekom drugo boravimo satima i ne želimo otići. Upravo i za namještaj i za predmete u najviše slučajeva ne znamo od kuda i od koga potječu i što su sve upili kroz vrijeme. Proces sačinjava čišćenje vodom i soli, kađenje oko predmeta uz namjeru-molitvu kojom „skidamo“ sve energetske nečistoće.
Kako uspijevate pretvoriti “manjkavosti” namještaja u njegove adute? Imate li neki savjet za naše čitatelje kako da vide potencijal u starim komadima?
U nekadašnjim komadima namještaja i raznim artiklima ima više „duše“, rađeni su drugačije, sa više ljubavi, pažnje, od kvalitetnih materijala, promišljalo se oko svakog detalja i to je već vrijednost sama po sebi, a ja ih samo oplemenjujem i prilagođavam ovom vremenu.
Moramo znati da se to jednostavno voli, mnogi apsolutno nisu skloni tome da nešto što je koristio netko drugi pa i njihovi preci da to koriste i oni sami i to treba poštivati. Ako prepoznamo u sebi da nam to ne predstavlja neugodnost, onda otkrivamo da većina predmeta i namještaja ima neki potencijal, vidimo ga nekim drugim očima.
I to bi bio prvi savjet da najprije provjere sami sa sobom ako im pomisao na starinu predstavlja neugodnost ili ne. Drugi savjet je da komad koji treba biti „sam dođe do njih“, a kakav treba postati isto odgovori dođu ubrzo.
Koji je najizazovniji dio redizajna? Kako prevladavate te izazove?
Priprema, čišćenje, ako je potrebno brušenje, prvi nesigurni koraci. Ovo je zanimljivo da koliko god ih preuredila prvi potez kistom mi je kao da radim prvi put. Ti prvi „neugodni“ koraci su nekada i prevladavanje osobnih izazova: lijenost, neodlučnost, odugovlačenje,… a to prevladavam kad krenem jedva čekam vidjeti gotov rezultat i u procesu me ponese da radim različite tehnike, apliciranja, slojevitost i tako ispadne uvijek nešto više i drugačije od prvobitno zamišljenog.
U svijetu brzih trendova, kako balansirate između modernog dizajna i očuvanja povijesnog karaktera namještaja?
Znam da to nije za svakog, već u razgovoru sa klijentom između redaka osjetim da bi tu moglo biti plodno tlo za preporuku i apliciranje redizajniranog namještaja ili detalja i to predložim. Vidim veliku potrebu povezanosti između klijenta i takvog uređenja i tog se osjećaja držim i ne forsiram.
Kakav je osjećaj vidjeti kako stari komad namještaja dobiva novi život? Postoji li trenutak koji Vam je posebno ostao urezan u sjećanje?
Djelomično sam u prethodnom pitanju već odgovorila. Velika je sreća i zadovoljstvo vidjeti klijenta kada ostane iznenađen sa komadom njegove djedovine koji je mislio baciti, jer je stvarno bio u oronulom stanju, a to sada može koristiti, a još iz toga stoje sve pohvale gostiju koji onda mogu boraviti u tom interijeru, a on ispričati priču kako je to namještaj njegovog djeda i da su se potrudili očuvati ga.
Koje materijale i tehnike najčešće koristite u svojim redizajn projektima? Što mislite o održivim materijalima?
Godinama sam koristila, isprobavala razne materijale, nabavljala ih iz stranih zemalja, jer tu ih prije 10-15 godina kod nas nije bilo. Sada sam definitivno otkrila proizvod/e koji su me najviše zadovoljili i po nazivu su mi tako legli Magic Paint tal. brend sa bojama na bazi krede (chalk paint), njihovi smo zastupnici i ubrzo pripremamo web shop sa svim proizvodima koje ćemo ubrzo prezentirati tržištu.
Upravo su mi i njihovi proizvodi pokazali kvalitetu kroz svoju okrenutost prema njegovanju prirodnih materijala, obiteljska su mala tvrtka gdje je gđa. Elisa osmislila svoje vlastite boje upravo iz ljubavi prema redizajnu namještaja.
Kako se Vaša ličnost i stil odražavaju u redizajnu? Postoji li neki “potpis” koji ostavljate na svojim projektima?
„Potpis“ je upravo cijeli prostor. Kad krenem stvarati koncept za određeni prostor otvaraju se vrata inspiraciji ja sam samo kanal, prepustim se, bez očekivanja i nekog forsiranja. I dok se prostor stvara zajedno s majstorima, našim redizajnom kao da se još ideje poboljšavaju i dorađuju tako da prostori u konačnici ispadnu još puniji i osobniji.
Kako redizajn namještaja utiče na cjelokupnu atmosferu prostora? Možete li dati primjer kako ste to postigli u nekom od svojih projekata?
Postoji povezanost redizajniranog namještaja sa ostatkom interijera, to je ona „nevidljiva“ percepcija ljudskog oka koja promatra i vidi sklad između elemenata, nekada su to boje, nekada uzorci. Trudim se stvoriti priču bez priče, dinamiku i opuštenost, konfuziju i jasnoću i sve to da se promatrač uvijek osjeća ugodno i zadovoljno, posebno da zna da je to njegov interijer i ničija kopija ili sličnost. Pizzeria Burra u Plominu je primjer gore opisanog.
Šta mislite o trendovima u redizajnu? Postoje li neki koji su Vam posebno dragi ili ih smatrate prolaznima?
Trendovi u redizajnu kod nas su još na početnim granama i za mene redizajn nema prolaznost samo mogućnost usavršavanja, oplemenjivanja, stvaranja zasebnih pod kategorija za kojih još ima toliko mjesta na tržištu ili čak i nedostaju.
Imate li neki savjet za ljude koji žele sami redizajnirati namještaj, ali ne znaju odakle krenuti?
Svako ima neki manji komad namještaja. Stolić, policu, ormarić (poželjno da bude za početak od drveta, ne plastični materijal u kasnijim fazama to naravno nije problem) i krene se sa jednom bojom količine 125 g, jednim kistom i jednim voskom ili lakom. Bira se komad koji ne treba popravljati već samo očistiti-odmastiti, pregledamo bar 1-2 video tutoriala o redizajnu i možemo krenuti/testirati. Poanta je ta da jedino tako na jednostavan način i sa malo investicije možemo otkriti da li nas ovaj proces uveseljava. Većina nikada više ne odustane, jer to postaje meditacija kroz koju dobijemo nešto naše, unikatno i korisno.
Kako vidite budućnost redizajna namještaja? Postoji li neki trend ili promjena koju biste voljeli vidjeti?
Vjerujem i želim da redizajn zaživi čim više iz razloga, jer se tako unose reciklirani komadi namještaja u naše domove i interijere, komadi koji su uvijek drugačiji, unosimo boje u naše interijere, a to tako nedostaje. Postiže se da nisu svi interijeri slični.
Mnogi barovi su prije nekoliko godina krenuli sa upotrebom recikliranih stolica, fotelja, komoda stvarajući tako vintage interijere i vidi se da to tržište voli i prihvaća. Zašto naši domovi i poslovni prostori ne bi bili veseli, razigrani imali našu osobnost i karakter , bili bismo sigurno sretniji i zadovoljniji.
Poruka za kraj
U cijeloj mojoj karijeri kao dizajnera, a to stoji i na mojim stranicama. Govorim i pišem kako su naši domovi i poslovni prostori naši hramovi, sveti prostori. Zato od trenutak kada biramo arhitektu pa kasnije majstore, kada kupujemo materijale i svaki korak u uređenju da nam bude sveti korak, odabir onog najboljeg, a ne nekog tko sa nepoštovanjem i nemarom radi ili ulazi u naš prostor.
Neka nam to bude jedna od prelijepih, važnih, radosnih misija koje imamo kroz život, a ne tlaka, frustracija zbog novaca, neizvjesnost zbog majstora i sve ostalo što vidimo kao realnost. Kako to ostvariti? Tako što ćemo znati da će upravo takav dom i poslovni prostor to nam vratiti trostruko kroz obilje, mir, ugodu i sreću boravkom i radom u njemu.