Neupitno je da okolina izravno utječe na ponašanje i osjećaje svojih korisnika. Ljudska bića provode približno 90% svog života u zatvorenom, tako da je nužno da prostori koje nastanjujemo stimuliraju pozitivno ponašanje i emocije, ili barem ne utječu negativno na nas. Postoji specifičan pojam koji opisuje podražaje koje mozak prima iz svoje okoline: neuroarhitektura. O ovoj je temi objavljeno nekoliko studija, a većina se fokusira na njezin utjecaj na radno okruženje. Ovaj članak potkrijepljen ovim konceptom pristupa kroz drugi, ključni ugao: ističe važnost u dizajnu prostora za djecu u ranom djetinjstvu. Jednostavno rečeno, neuroarhitektura se odnosi na različite odgovore koje mozak korisnika proizvodi tokom prisutnosti u određenom okruženju. Ti neuronski odgovori mogu izravno promijeniti raspoloženje i ponašanje korisnika u bilo kojem prostoru, kako kratkoročno tako i dugoročno.
Između ostalih parametara, ti se učinci mogu izmjeriti analizom:
1) moždanih podražaja (u područjima mozga koja su aktivna tokom razdoblja u kojem je korisnik u okolini);
2) reakcije koje mozak proizvodi u tom okruženju;
3) vitalni znakovi koji se mijenjaju u okolini (na primjer, otkucaji srca).
Pri projektiranju prostora temeljenih na neuroarhitekturi, potrebno je uzeti u obzir da svaki korisnik na jedinstven način prima i dekodira podražaje okoline. Drugim riječima, nema pravila, treba uzeti u obzir samo nekoliko stvari. Jedno takvo razmatranje odnosi se na potrebu ljudskog bića da pripada. Teorija pripadnosti je široko rasprostranjena i prilagođena u neuroarhitekturi, koja smatra ljudsku potrebu da se osjeća kao dio fizičkog prostora. Primjera radi, dobro je poznato da mozak pozitivno dekodira dobra sjećanja. Zbog toga ulaganje u vizualna, slušna ili mirisna sjećanja može biti prilično važno pri dizajniranju enterijera u kojima korisnici osjećaju pripadnost.
Posebna pažnja mora se posvetiti projektima za djecu. Prema studijama doktorice i pedagogice Marije Montessori, prve godine života pojedinca najvažnije su za njegovo obrazovanje, određivanje ustava njegove ličnosti, samopoštovanja i karaktera. Već smo detaljnije razgovarali o prednostima dizajniranja okoliša temeljenih na ovoj filozofiji.
Kao i kod odraslih (prema teoriji pripadnosti), i djeca moraju osjećati da pripadaju svom okruženju kako bi njihov mozak najbolje reagirao na podražaje. Među prednostima pripreme okruženja za udovoljavanje dječjim potrebama je jačanje njihovog samopoštovanja. Korištenje dječjeg namještaja i lakši pristup predmetima od interesa (njihovim očima i rukama) važni su koraci. Pa kako dijete, čak i tako mlado, može biti stimulirano okolinom?
Kako dijete percipira okolinu?
Studije Marije Montessori o tome kako dječji mozak djeluje jako su pohvaljene od strane neurološke nauke. U osnovi ono što je Montessori otkrila jest da se dječji um tokom ranog djetinjstva može podijeliti u dvije faze: nesvjesni upijajući um (od 0 do 3 godine) i svjesni upijajući um (od 3 do 6 godina). Ova teorija utvrđuje da dijete od rođenja upija sve podražaje iz okoline u kojoj se nalazi na isti način kao i spužva. Zbog toga je toliko važno osmisliti prikladne prostore za njih.
Ali kako tako malo dijete apsorbira te podražaje?
Kroz njihova osjetila! Dijete koje je odraslo u prikladnom okruženju proizvest će pozitivnije reakcije mozga. A djeca koja odrastaju u okruženjima koja pozitivno stimuliraju njihov mozak poprimaju nekoliko karakteristika: brže uče i osjećaju se motiviranijima i koncentriranijima.
Odabrali smo neke faktore koji se mogu primijeniti na bilo koju sredinu u kojoj žive djeca, ali koji će biti najučinkovitiji ako se ugrade u spavaće sobe, igraonice i učionice.
U nastavku detaljno razmatramo četiri faktora: vid, miris, sluh i dodir.
Vid
Važno je obratiti pažnju na boje i osvjetljenje okoline. Svjetlosni i pastelni tonovi nadahnjuju mirniju i spokojniju atmosferu, dok tople, jake boje mogu potaknuti djecu da imaju više energije nego inače.
Ako je moguće, poželjno je uključiti prirodno svjetlo, ali također je važno uključiti dovoljno umjetne rasvjete da dijete ostane aktivno i usredotočeno. Neke studije pokazuju da se učenje poboljšava i do 20% u bolje osvijetljenim učionicama. Prostorna organizacija, važan stup neuroarhitekture, puno pomaže u poboljšanju vizualnog aspekta okoline. Važno je planirati načine da dječje igračke i potrepštine budu što organiziranije.
Dodir
Djeci (posebno mlađoj) izuzetno je važno dodirivanje predmeta. Osjećaj tekstura i temperatura različitih predmeta zapravo obogaćuje dječji razvoj. U tu se svrhu preporučuje dizajniranje okruženja s teksturama dostupnim za dodir.
Sluh
Što se tiče senzornog razvoja dječjeg sluha, bitno je obratiti pažnju na dva parametra koja djeluju kao da su u suprotnosti, ali koji se zapravo nadopunjuju u dječjem okruženju: muzika i tišina. Postoji nekoliko studija koje dokazuju blagodati klasične muzike u razvoju fetusa i također tokom ranog djetinjstva. S druge strane, tišina je ključna kako bi se djeci obezbijedila veća koncentracija. Idealno je pronaći ravnotežu između zvuka i njegove odsutnosti.
Miris
Mnogo se govori o mirisnom pamćenju koje je najjača vrsta pamćenja u ljudskom mozgu. Stoga je važno uzeti u obzir mirise okoline koji bi u budućnosti mogli postati dijelom mirisnog sjećanja djece. Dobra strategija za poboljšanje mirisa može biti uključivanje sobnih biljaka. Osim što poboljšavaju opuštanje i pružaju svakodnevni kontakt s više živih bića, mirisne mogućnosti kućnog vrta, na primjer, su bezbrojne.
