Ivana Valdevit: Kad jednom uđeš u svijet “kreative”, sve postaje inspiracija

Volim kombinovati bezvremenske elemente s modernim detaljima, taj kontrast mi je uvijek zanimljiv i često daje odlične rezultate.

Intervju: Ivana Valdevit, dipl. dizajner enterijera

Ivana Valdevit rođena je 1985. godine u Beogradu. Nakon što je diplomirala na Pravnom fakultetu, odlučuje da prati svoju dugogodišnju strast prema dizajnu i upisuje studije dizajna enterijera. Danas uspješno gradi karijeru kao dizajner enterijera, kombinujući funkcionalnost i estetiku sa snažnim ličnim pečatom. Živi i radi u Beogradu, zajedno sa suprugom, kćerkom i kućnim ljubimcima.

Napustiti ustaljene puteve i zakoračiti u neizvjesno nije lako, ali upravo to je uradila Ivana Valdevit, diplomirana pravnica koja je svoju strast prema uređenju prostora pretočila u karijeru dizajnera enterijera. Njen rad karakteriše spoj bezvremenskih elemenata i modernih detalja, s naglaskom na funkcionalnost, lični izraz i dugovječnost prostora.

U razgovoru s nama, Ivana otkriva kako je izgledao njen profesionalni zaokret, šta je inspiriše u svakodnevnom radu, koje principe njeguje u dizajnu, ali i zašto vjeruje da svaki prostor treba da odražava životni stil i potrebe onih koji u njemu žive.

Možete li nam ispričati kako ste stigli u svijet dizajna interijera, s obzirom da ste završili Pravni fakultet?

Negde na 3. godini fakulteta sam shvatila da prava nisu za mene, ali sam ipak rešila da završim fakultet jer je bilo nepojmljivo da prekinem studije. Tada sam shvatila da si sa 18. godina previse mlad i “zelen” da izabereš poziv za ceo život i da se definitivn želim baviti nečim kreativnim. O enterijeru sam maštala potajno ceo život: kupovala časopise, gledala emisije i sređivala svoju sobu na svakih par godina premeštajući stvari bezbroj puta.

Kada sam završila Pravni fakultet, konačno sam sela, razmislila i rešila da upišem nešto nanovo: i to je bio dizajn enterijera. Nek ide život, moram da probam. Niko nije bio srećniji od mene kad sam “upala” na studije. Tih nekoliko godina su mi bile aktivne, predivne i naporne, ali sve u svemu osećaj je bio fantastičan. Pomislila sam: aha, ok, ovako treba da izgleda studiranje/rad nečeg što voliš i u čemu uživaš.

Šta Vas je na početku najviše inspirisalo u Vašem radu u dizajnu, i kako je taj utjecaj oblikovao Vaš prvi stil?

Znam da je ovo fraza, ali svašta, zaista. Svet oko nas, priroda, istorija umetnosti koju smo učili skoro religiozno. Muzika, stari majstori, oblisci muzeja, grafički radovi, reklame, internet. Kad jednom uđeš u taj svet “kreative”, sve ti je inspiracija. Trendovi, svakako.

Kad se baviš ovakvim poslom, moraš da pratiš šta se dešava u svetu. Prvi stil koji mi se zaista dopao je bio industrijski i danas volim beton jako, mada me muči što ga ima toliko svuda oko nas.

Možete li nam ukratko opisati kako je tekao Vaš prvi projekt?

Uh, klimavo. Prvi posao mi je bio na studijama, pro bono. Sajamski štand, tad sam naučila lekciju šta znači “privremeno”, “jednostavno i lako za postavljanje”.

Drugi posao nije tekao ništa bolje, bio je kafić u Skadarliji, radila sam sa koleginicom, nikad nam “menadžer” nije platio angažman do kraja, ne zato što nismo sve ispoštovale, već zato što smo potpuno neiskusno naletele na prevaranta sa kojim nismo umele da izadjemo na kraj.

Kako biste opisali svoj lični stil u dizajnu interijera i na koji način Vaši projekti odražavaju Vašu filozofiju uređenja prostora?

Moj lični stil je eklektika teška (ovo verovatno svi kažu).
U toku radnog dana, dizajneri enterijera vide toliko komada nameštaja, boja, tehnika, materijala i aparata da ti se to sve pomeša i želiš em da probaš sve, em da sve to nekako uklopiš. Volim istoriju I volim da kombinujem neprolazne elemente sa nečim modernim, taj kontrast mi je uvek zabavan i često bude uspešan. Stvari koje su preživele test vremena uvek “podignu” prostor na viši nivo, izgledaju elegantno i vanvremenski. A uvek mi se dopadala ideja da prostor izgleda “načeto” odnosno da nije sve glanc novo, kao da smo malo pre skinuli foliju sa garniture. Volim da koristim drvo koje izgleda rustičnije, kamen i generalno materijale koji tiho govore o otpornosti.
Filozofija bi bila: svaki prostor mora biti po meri korisnika, ne obrnuto. Prostor mora da bude funkcionalan i praktičan, džabe nam sve lepo sa Pinteresta, ako nas svaki dan muči to što nemamo dovoljno prostora za skladištenje.

Koji su ključni principi koje primjenjujete prilikom planiranja i realizacije svojih projekata?

Svaki projekat zaslužuje da bude jedinstven i prilagođen ličnosti klijenta – do najsitnijeg detalja.

Trudim se da pretpostavim česte životne situacije i promene, te da isprojektujem stan u skladu sa tim. Razmišljam šta će biti za 5 ili 7 godina?

Strani dizajneri enterijera tvrde da treba kompletno renovirati stan na svakih 7 godina, jer vam se životne okolnosti potpuno promene u tom periodu. Na Balkanu ljudi renoviraju jednom u 15 ili 20 godina. To je realnost. Dosta razgovaram sa klijentima o njihovim navikama i potrebama. Njima ostaje prostor koji osmislimo.

Šta smatrate da svaki prostor mora imati da bi bio poseban, udoban i funkcionalan za svoje korisnike?

Bilo bi sjajno kad bi svaki prostor imao dovoljno svetla, kad bi bio dvostrano orijentisan i da svaka soba ima dovoljno prozora/ventilacije. Jasna organizacija je važna, kao i planiranje unapred. Idealna visina plafona bi bila 270cm, ne niže od toga. Bilo bi lepo kad bismo svi mogli da živimo dostojanstveno u smislu raspoložive kvadrature. Posebnost se ogleda u ličnom stilu vlasnika, a iskreno volela bih da su ljudi malo hrabriji u uređenju svog prostora i izražavanju svog stila. Da bi prostor bio zaista poseban mora da izadje iz šablona.

Postoje li materijali, boje ili detalji koje posebno volite koristiti u svojim projektima i zbog čega?

Da, što se tiče materijala volim kvalitetne I dugotrajne materijale, ali I medju njima uvek navijam za prirodne: drvo, kamen, pamuk, lan. Volim štukature I detalje od gipsa (poliuretana) jer su jednostavan trik koji ulepša svaki prostor, čak I zapostavljen hodnik ili mali wc.

Možete li podijeliti iskustvo o nekom od projekata koji Vam je posebno drag?

Dok radim na tekućim projektima svi su mi dragi, ali u principu uvek se iskustvo u projektovanju preliva i meša sa iskustvom sa njihom vlasnicima.

Posebno mi je drag mi je projekat jedne kuće u Hrvatskoj, jer je saradnja bila ono o čemu dizajneri enterijera maštaju: bez ikakvog pritiska, potpuno slobodno i nesputano, na obostrano zadovoljstvo.

Retke su takve saradnje, da zaista imaš 100% slobode, samo načelne upute. Tu klijentkinju nikad nisam ni upoznala, samo smo se čule telefonom, ali jedva čekam da popijemo kafu u toj dnevnoj sobi. Sa druge strane najlošiji projekti su oni u kojima imate klijente mikromenadžere, to nikad ne ispadne dobro.

Kreativan posao mora da diše. Naravno da grešimo i u redu je praviti revizije projekta, nemojte pogrešno da me razumete, ali ako neko insistira da sve iskontroliše, onda tom nekom ni ne treba dizajner.

Kako izgleda Vaš radni dan kao online dizajner i savjetnik, te koje su prednosti takvog način rada?

Radni dan je prilično rastezljiv pojam, često je i radna noć. Stara priča: kad ste preduzetnik, vi nemate radno vreme, kad ste žena/mama preduzetnik ceo dan ste dostupni za sve i svašta. Ja ne radim samo online, trenutno imam i 3 aktivna gradilišta, nadzor nad njima, sastanke, majstore svih struka, posete salonima nameštaja, prezentacije i puno telefonskih razgovora. Izmedju toga se uglavi crtanje i 3D (koji je moj omiljeni deo).
Prednost je da radim ono što volim + mogu da pomognem ljudima.

Koji su Vam budući ciljevi i planovi u karijeri?

Volela bih da kroz nekoliko godina imam jedan mali studio sa nekoliko zaposlenih.
Maštam o restauraciji starih gradskih vila, a ne o njihovom rušenju.
Volela bih da taj naš mali studio bude sinonim za kvalitetno i lepo uređen posao, a da stanovi koji izlaze iz naše “rerne” budu topli i sa karakterom.

Za kraj, da li imate poruku za naše čitatelje?

Budite hrabriji u svom prostoru, trendovi su u redu, ali nemojte ih slepo pratiti.
Razmislite potanko o svojim navikama i potrebama i probajte da izbegnete konzumerizam naveliko.
I dajte sebi oduška, to je vaš mali ćošak sveta, slobodno ga ofarbajte u plavo, ako to već dugo želite.