Lana Petrak: Arhitekti objedinjavaju puno struka u krajnji rezultat

Kada to spojimo s potrebama različite namjene neke građevine i samim željama korisnika dolazimo do jednog posla koji se ne ponavlja i stalno nam nudi nove izazove. Smatram da je mogućnost realizacije od skice, do prostora u kojem hodamo, iskustvo koje ne može ponuditi puno struka i zato nudi razinu profesionalnog ispunjenja koju malo što može zamijeniti.

Intervju: Lana Petrak, arhitektica

Lana je ovlaštena arhitektica s bogatim iskustvom u projektovanju hospitaliy projekata. Sa izraženim snezibilitietom za arhitekturu i interijerm, te pažnjom prema detaljima u pri izvedbi, ima iskustvo vođenja projekata od idejnog rješenja do realizacije, uz snažno razumijevanje hotelskih standarda i zahtjeva brendova. Tokom rada u Atellioru, imala je priliku učestvovati u obnovi nekih od prepoznatljvih hotela u Hrvatskoj. Prije nego što se pridružila Atellioru, Lana je radila na realizaciji luksuznog hotela s 5* – hotela Bellevue, kao i na projektu plaže na otoku Mali Lošinj u uvali Čikat. Tokom posljednjih devet godina u Atellioru, Lana je blisko sarađivala s Unom i Antom na projektima širom Europe, u saradnji s međunarodnim hotelskim brendovima uključujući Marriott, Hyatt, Accor i InterContinental Hotel Group. Kao direktorica, Lana trenutačno vodi, od koncepta do izvedbe, potpunu rekonstrukciju jednog od najvećih resorta na Jadranu, Mövenpick Kvarner Bay u Novom Vinodolskom, te obnovu hotela The Westin u Zagrebu. Ranije je vodila obnovu hotela s 5* Le Méridien Lav u Splitu i obiteljskog hotela s 5* Falkensteiner Hotel Diadora pokraj Zadra. Ostali ključni projekti na kojima je radila su hotel TRIBE Manchester, Hyatt Place Paddington, Hotel Indigo u Beogradu i Courtyard by Marriott Vilnius u Litvi.

Lana Petrak je naša sagovornica u narednim redovima. Ova svestrana arhitektica danas radi za studio Atellior iz Zagreba. To je studio za arhitekturu i dizajn enterijera s bogatim međunarodnim iskustvom u luksuznom stambenom i ugostiteljskom sektoru. Pričali smo o ljubavi prema arhitekturi, stilu, inspiraciji u poslu, te projektima.

Možete li nam ukratko ispričati svoj profesionalni put – kako ste odlučili postati arhitektica?

Od malena sam kroz igru zamišljala kako bi izgledale kuće i često sam kao dijete crtala zamišljene zgrade u kojima bi živjeli moji prijatelji ili članovi obitelji. Možda je prvi neki susret izgradnje u 3d-u bio kroz sada već jako staru igricu Sims – to je igrica koja se bavi simulacijom odraslog života. Dok su drugi ljudi gradili likove i neke fiktivne živote u igrici, ja sam gradila kuće raznih mjerila i pokušavala dobiti što više drugačijih interijera. Kasnije, kad se u srednjoj školi počelo pričati o izboru fakulteta, arhitektura se nametnula kao logičan izbor gdje ću moći svoje ideje pretočiti u stvarnost.

Šta Vas je najviše privuklo arhitekturi kao pozivu?

Svestranost i mogućnost vrlo opipljive realizacije ideje. Arhitekti objedinjavaju puno struka u krajnji rezultat. Kada to spojimo s potrebama različite namjene neke građevine i samim željama korisnika dolazimo do jednog posla koji se ne ponavlja i stalno nam nudi stvara nove izazove.Smatram da je mogućnost realizacije od skice, do prostora u kojem hodamo, iskustvo koje ne može ponuditi puno struka i zato nudi razinu profesionalnog ispunjenja koju malo što može zamijeniti.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Nekada počne u uredu, a nekada je cijeli dan na gradilištu. U svakom slučaju, rekla bih da se uvijek radi o koordinaciji više projekata, koji su u raznim fazama izvedbe i više timova, od kolega, suradnika do izvođača. Najčešće je to rješavanja pojedine situacije koja je u tom trenutku tekuća – bilo da se radi o predaji koncepta i prezentacije novog projekta klijentu ili o rješavanju detalja i problematike sa izvođačima na gradilištu.

Radite u birou Atellior. Kako je počela vaša priča sa radom u ovome birou?

Nakon što sam odradila 2 godine kao mladi arhitekt u projektnom uredu kod Andrije Rusana i imala priliku sudjelovati na izgradnji 5* hotela Bellevue na Malom Lošinju, odlučila sam da želim vidjeti kako izgleda rad u većem međunarodnom uredu koji radi velike hotelske projekte u Europi i UK-u.
Oni su upravo tad širili svoj tim, i ubrzo su mi ukazali povjerenje te sam s Unom Barac i Antom Marićem dobila priliku raditi dosta samostalno na projektu interijera novog Courtyard by Marriott hotela u centru Vilniusa, u Litvi.

Kako biste opisali svoj arhitektonski stil?

Mislim da je umjeren, ali ne bih koristila izraz minimalistički. Smatram da korištenje naglasaka i prirodnih materijala poput nekog statement mramora jakih žila nešto što ako se koristi na pravi način uvijek promijeni i podigne prostor. Također se zalažem za korištenje što više prirodnih materijala i projektiranja sa svjetlom. Rasvjeta i prirodno svjetlo su ključni u našem doživljaju prostora i definiraju ambijente koje želimo stvoriti.

Koje vrijednosti pokušavate unijeti u svaki svoj projekat?

Projekti na kojima najviše radim su hospitality projekti – najčešće hoteli. To su komercijalni prostori i investicija koja se investitoru treba isplatiti, ali više od toga oni su sustavi koji trebaju funkcionirati, kako za gosta kroz doživljaje koje ti prostori nude, tako i u operativnom smislu za ljude koji u njima rade. Kroz svoj rad pokušavam optimizirati te procese na način da dok dizajniramo neki prostor pararelno imamo na umu kako će on funkcionirati, kako će se koristiti i ono što nekad ne volimo spominjati – kako će se održavati. Hoteli imaju puno korisnika, i dok ih projektiramo trebamo razmišljati što ugrađujemo u njih da ti elementi izgledaju jednako dobro nakon 3 ili 5 godina.

Koliko su za Vas važni održivost i ekološki aspekti u arhitekturi?

Jako su bitni – pokušavam u našem radu uvijek promišljati dizajn kako bi bio što više održiv. Hospitality prati trendove, a oni se brzo mijenjaju. Potrebno je projektirati dijelove hotela na način da se oni mogu izmijeniti, bez da cijeli koncept padne u vodu. Ideja je da projektiramo dobre prostore, sa dobrom bazom, da se segmenti mogu mijenjati, a cijela ideja opstane. Naravno, kroz proces dizajna uvijek radimo na tome da barem dio ugrađene opreme bude europske proizvodnje, da se ne uvozi iz drugih dijelova svijeta, jer se nekad zaboravi koliko se resursa potroši na prijevoz i dobavu i kako to nije dugoročno održivi princip.

Šta Vas inspiriše u svakodnevnom životu za nove projekte?

Možda bi najtočniji odgovor bio – putovanja. Kad putujem uvijek posjetim nove hotele ili restorane koji su recentno otvoreni kako bih vidjela što drugi kolege rade. Također, redovno posjećujem sajmove dizajna u Milanu i Parizu kako bih vidjela što renomirani proizvođači imaju za pokazati i koji su najnoviji trendovi.

Kakvo je Vaše mišljenje o trenutnom stanju arhitekture u Hrvatskoj (ili regiji)?

Smatram da imamo iznimnih projekata, ali naš prostor prvenstveno obilježava i opterećuje to da nemamo definirane osnovne standarde izgradnje stambene arhitekture. Mislim da tu još ima puno prostora za rad i standardizaciju minimalnih površina za stanovanje kako bismo dobili kvalitetniji standard življenja i izgradnje. Što se tiče hotela, mislim da se tržište razvija u dobrom smjeru i da se radi na podizanju standarda, što se osobito dogodilo dolaskom velikih svjetskih brandova poput Marriotta, Hiltona i Accora u Hrvatsku, da nabrojim neke.

Na koji projekat ste posebno ponosni i zašto?

Na rekonstrukciju hotela Le Meridien Lav u Splitu. Renovacija hotela je počela 2019. godine i trajala je kroz cijelu pandemiju u fazama do 2022.
Hotel Lav je kultni hotel u memoriji grada Splita i Rad na potpunoj rekonstrukciji svih smještajnih jedinica, cijelog konferencijskog dijela i javnih prostora bio je veliki izazov koji me formirao kao projektanta. Tamo sam prošla razne peripetije velikog gradilišta, i stvarno je bilo divno na kraju dobiti iznimno pozitivan feedback i vlasnika i korisnika.

Da li je bilo nekog projekta koji je bio posebno izazovan, i kako ste ga riješili?

Mislim da je skoro svaki projekt na kojem radim u tom trenutku na neki način izazovan, a kad se završi, situacije koje smo prošli, se čine lakšim nego što su bile dok smo ih rješavali. Radim većinom rekonstrukcije hotela i uvijek bude neko iznenađenje. Jedan takav izazov je jedan od projekata na kojem trenutno radim – Mövenpick Kvarner Bay Hotel & Residences. Radi se o rekonstrukciji hotela sa 198 smještajnih jedinica, zgradom Spa i Wellnessa od 7000m2, zgrade restorana s bazenima, klubom za vlasnike rezidencija i 304 apartmana. Projekt je izazovan zbog svoje veličine i raznolikog programskog sadržaja, jer radi se o jednom od najvećih resort destinacija na sjevernom dijelu Jadrana, planirano otvorenje je ljeto 2026.

Kako balansirate osobni i profesionalni život u ovom zahtjevnom poslu?

Posao je zahtjevan, ali organiziram se tako da mogu napraviti granicu između poslovnog i privatnog života, i možda najbitnije volim to što radim. Moj partner ima slične izazove u svom poslu, pa se dobro podržavamo i nadopunjavamo.

Imate li uzore među svjetskim arhitektima/arhitekticama?

Imam dosta uzora poput Patricije Urquiole, Hannesa Peera i Piera Lissonija. Također pratim i cijenim rad američke dizajnerice Kelly Wearstler koja je sa svojim radom na interijerima Proper hotela stvorila svoj prepoznatljiv izričaj i kasnije od toga napravila vlastiti brend, koji sjajno spaja umjetnost i interijere. Od engleskih uzora pratim rad londonskog studija Bergman Design House bračnog para Marie Soliman i Albina Berglunda

Na čemu trenutno radite i što možemo očekivati u skorijoj budućnosti?

Trenutno radim na rekonstrukciji hotela Westin. To je kultni zagrebački hotel sagrađen 1975, poznatiji kao bivši hotel Intercontinental, jedan od arhitektonskih markera centra Zagreba. Taj hotel je neizostavan dio sjećanja jednog grada i generacija koje su tamo boravile i slavile bitne događaje, i ponosna sam što imam prilike raditi na takvom projektu u svojem rodnom gradu.

Imate li neki “san-projekt” koji biste voljeli ostvariti?

Da, imam još nekoliko luxury hotelskih brandova s kojima bih bih bila jako sretna da imam priliku raditi hotel. Cijenim rad Ennismore grupacije i što oni rade u hospitality industriji. Oni zasad rade samo sa svojim in-house timom, ali možda se jednom obrate i vanjskim arhitektima.

Koji biste savjet dali mladim arhitektima i arhitekticama koji tek počinju?

Današnji svijet – poslovni, gospodarski i politički, iznimno je dinamičan, i zbog toga se može činiti nesigurnim. Teško je na početku karijere vjerovati u svoje odabire i u smjer koji ste si zacrtali. Savjetujem mladim kolegama da vjeruju u sebe, da istraže potencijalne poslodavce i smjerove kojima se bave, i kad jednom uđu u poslovnu rutinu, da izdrže i teža razdoblja, jer je sve to proces učenja.