Funkcionalnost, dugovječnost i lokalna proizvodnja jednako su važni kao i izbor prirodnih materijala.
Intervju: Leo Hodžić, interijer dizajner
U vremenu kada se arhitektura i dizajn sve snažnije isprepliću s pitanjima ekologije i održivog razvoja, koncept „zdravog prostora“ postaje više od trenda, on postaje nužnost. Arhitekta Leo Hodžić u svom radu pokazuje da održivost nije samo odabir prirodnih materijala, već način razmišljanja o prostoru, njegovoj funkciji i dugovječnosti. Njegovi projekti polaze od poštivanja postojećih struktura, racionalnog planiranja i promišljenih intervencija, čime se smanjuje otpad i stvara dugoročna vrijednost.
Za njega je održivi dizajn spoj estetike, funkcionalnosti i etičkog odnosa prema klijentima, prirodi i zajednici. Modularni namještaj, prirodni materijali, rad s lokalnim majstorima i briga o zdravom životnom okruženju postali su temelj njegovog pristupa. Kako sam ističe, „održivost nije trend, već nova realnost koja zahtijeva promjenu svijesti“. U razgovoru za naš časopis, Leo Hodžić otkriva šta za njega znači održivi dizajn, na kojim principima gradi svoje projekte i kako vidi budućnost interijera u Bosni i Hercegovini i šire. U savremenom svijetu, gdje se dizajn interijera sve više povezuje s načinom života i brigom o okolišu, održivi koncepti postaju nezaobilazni.
No, šta zapravo znači održivi dizajn? Prema riječima arhitekte s višegodišnjim iskustvom, to nije samo izbor ekoloških materijala, već cjelokupan pristup prostoru, onaj koji poštuje ljude, njihovu svakodnevicu i budućnost. „Za mene, održivi dizajn nije samo ekološki prihvatljiv materijal, već funkcionalan i dugotrajan interijer koji nosi emocionalnu vrijednost i estetsku snagu. Kada podržimo lokalne proizvođače umjesto masovne industrije i kada prostor planiramo racionalno od svjetla do energije, tada nastaje dizajn koji ima smisla“, objašnjava on.
U radu uvijek polazi od postojećeg prostora. Umjesto nepotrebnog rušenja i gomilanja otpada, arhitekta preferira adaptaciju, prenamjenu i očuvanje. Uvijek se osluškuju stvarne potrebe klijenata, jer održivost ne podrazumijeva višak, već precizan odgovor na životne navike korisnika. Takav pristup donosi jednostavnost i dugoročne rezultate, a ostavlja mogućnost da klijent kroz godine mijenja sitne detalje bez narušavanja funkcionalnosti.
Kada je riječ o materijalima, prednost imaju oni prirodni: masivno drvo, kamen, reciklirano staklo, organski tekstil. U posljednje vrijeme sve se češće koriste i inovativni materijali poput recikliranog metala, biljnih kompozita ili netoksičnih boja. Posebnu pažnju arhitekta posvećuje tkaninama nove generacije koje smanjuju rizik od alergija, virusa i štetnih isparenja, jer kako ističe „pored estetike i funkcionalnosti, jednako važno je stvoriti zdravo okruženje za klijente“.
U toj filozofiji nezaobilazni su i lokalni proizvođači. „Rad s domaćim majstorima nije samo praktičan, već i vrijedan u smislu očuvanja tradicije, zanata i ekonomije. Ljudi koji poznaju materijal i detalj unose autentičnost u svaki projekat“, naglašava.
Jedan od nedavnih primjera rada potvrđuje te principe. Riječ je o dvosobnom stanu u kojem je umjesto potpunog rušenja izvršena pametna reorganizacija prostora, čime je smanjena količina građevinskog otpada. Namještaj je izrađen u malim radionicama, korištene su prirodne boje bez štetnih sastava, rasvjeta niske potrošnje i tekstil bez azo boja.
„Najveći izazov bio je balans između održivih materijala i budžeta. Održivo nije uvijek jeftino, posebno kada je uključena ručna izrada. Ali prednosti su ogromne – zdrav i dugotrajan prostor, autentičnost i zadovoljstvo klijenta“, ističe.
Namještaj po mjeri u tom kontekstu dobija novu dimenziju. Modularnost i fleksibilnost smatra ključnima, uz kvalitet materijala koji osigurava dugovječnost. Komadi se osmišljavaju tako da mogu mijenjati funkciju i prilagoditi se prostoru, a po potrebi i preseliti u novi dom.
Reakcije klijenata, kaže, uglavnom su pozitivne: „Već od početka znaju da u mojim projektima biramo prirodne materijale i zdravlje stavljamo u prvi plan. Kada shvate da kvalitetniji materijali direktno utiču na kvalitet života, motivacija da se uloži u dugoročno rješenje dolazi sama od sebe.“
Balans između estetike i ekologije za njega je nužnost.
Održiv dizajn ne mora biti „strog“ ili tehnički, naprotiv može biti topao, sofisticiran i emotivan. Harmonija materijala i tekstura stvara prirodan ambijent, bez osjećaja žrtvovanja vizualnog aspekta zarad principa.
Kada govori o širem kontekstu, naglašava da je u Bosni i Hercegovini potrebna dublja edukacija, ne samo studenata, već i investitora, izvođača i klijenata. „Održivost nije trend, to je nova realnost koja traži interdisciplinarni pristup i promjenu svijesti. Imamo kvalitetne materijale, bogatu tradiciju i vrijedne ljude – potrebno je usmjerenje i vizija“, kaže s optimizmom.
A kako vidi budućnost? „Za deset godina održivi interijeri biće prostori koji ne samo da izgledaju lijepo, već su prilagodljivi, energetski efikasni, izrađeni od domaćih i recikliranih materijala.
Biće to oaze u ubrzanom digitalnom svijetu – prostori koji traju, koji poštuju prirodu i ljudski ritam.“ Minimalizam i energetska neutralnost su smjer u kojem idemo, ali, zaključuje, „toplina i emocija prostora ne smiju nestati – jer dom mora biti utočište, a ne samo estetski koncept“
“Minimalizam i energetska neutralnost su smjer u kojem idemo, ali, zaključuje, „toplina i emocija prostora ne smiju nestati – jer dom mora biti utočište, a ne samo estetski koncept“