Dizajnerka Ajla Peco iz Apex Group otkriva kako kroz intuitivan dizajn spaja funkcionalnost i sezonsku dinamiku u svakom svom projektu.
Piše: Ajla Peco, MSc Structural Engineer, Apex Group
Kao savršen primjer takvog pristupa, izdvajamo njen projekat — Grosinger Residence, prostor koji u potpunosti oslikava ovu filozofiju.
Lokacija objekta: 170 Marblehead Dr., Bloomfield Hills, MI 48304
Trajanje projekta: 3 mjeseca (1. mjesec – dogovor s klijentom, mjerenje i isporuka geometrijskih podloga, 2. mjesec – prva verzija dizajna, 3. mjesec – usaglašavanje i isporuka konačnog dizajna i isporuka predmjera radova).
Način uređenja: Michigan je onako dosta specifičan po hladnim i dugim zimama, koje znaju trajati i po 6 mjeseci. Međutim imućni klijenti, bez obzira na klimatske uslove, jako mnogo posvećuju pažnju vanjskim aktivnostima i skladno tome uređuju svoje prostore oko kuće. Ovo je bio jedan takav slučaj.
Generalno su projekti dosta različiti, ovisno o fokusu i hobijima klijenata. Isključivo za Grosinger projekat, klijent je htio dosta veliki prostor najmjenjen za druženje većeg broja ljudi, zatim bazen i ljetnu kuhinju.
Kada imate dovoljno veliko imanje, projektovanje postaje pravi užitak. Ponekad se desi da ideja koju osmislite dođe do potpunog preokreta kada klijent ugleda 3d model svog dvorišta. Tek tada se rode mnoge ideje. Sve to nekako bude lakše kada imate prave smjernice na početku.
Izazovi i prednosti: Najveći izazov tokom rada sa američkim klijentima je upoznavanje i upotreba novih materijala, koji tek nakon par mjeseci, do godinu dana stignu na tlo naše države. To je od početka plus jer sam uvijek u toku sa arhitektonskim inovacijama.
Zatim upoznavanje mentaliteta jednog potpuno drugog naroda. Rad sa istim i razmjena iskustava – neprocjenjivo.
Zašto specifično ovaj dizajn za ovaj projekat:
Pošto fizički nisam prisutna u SAD, za skeniranje i mjerenje su odgovorna druga lica. A da biste dobili što bolju predstavu o samom prostoru, potrebno je dobro odraditi snimanje i slikanje istog.
Svaki projekat ide redoslijedom: unos mjera postojećeg stanja, zatim razrada skica i finalno 3D model budućeg stanja. Uvijek postoji i dan danas strah kako će klijent odreagovati i da li ste pogodili njegov specifični ukus, jer je to ipak država – miks nacija.
Kako pogoditi želje klijenta? – tražim uvijek isporuku par fotografija inspiracijskih uređenja od klijenata, u svrhu određivanja sopstvene slike – šta osoba tačno želi. Na taj način dobijem više informacija o bojama, oblicima i koeficijentu iskoristivosti prostora.
Npr. Imate ljude koji će za temu zelenila reći: želim popločano dvorište, umjetnu travu, umjetno cvijeće i što manje vegetacije i održavanja. Dok oni drugi uživaju u prirodi.
Ono što je jako važno napomenuti jeste da ovakvi projekti često znaju dosezati cijenu skoro kao i vrijednost same kuće, pa se iz tog razloga posebna pažnja vodi o svakom i najmanjem detalju, da bi rezultat bio što dugotrajniji.
Svaki arhitekta uživa u činjenici da je njegov dizajn finansijski izvodiv i da klijent neće nakon konačne verzije raditi potajne izmjene kako bi smanjio troškove, što se danas najčešće događa u gotovo svim projektima koje sam radila na području BiH.
U svom radu uvijek nastojim stvoriti prostore koji nadilaze čistu funkcionalnost – one koji pričaju priču, imaju ritam i dišu s okolinom. U ovom konkretnom projektu, poseban naglasak stavili smo na povezivanje unutrašnjeg i vanjskog prostora. Dvorište i bazen nisu samo dodatak kući, nego i njen produžetak, pažljivo planiran da podrži svakodnevni život korisnika.
Položaj bazena nije odabran nasumično. Smješten je u osunčanom dijelu parcele, ali zaštićen zelenilom i arhitektonskim elementima kuće kako bi se očuvala privatnost. Također, vizuelna osa povezuje bazen s glavnim dijelom dnevne zone kuće, čime se postiže osjećaj povezanosti i otvorenosti. To je ključni aspekt dizajna, da dvorište diše zajedno s kućom.
Odabir vanjskog namještaja temeljen je na spoju estetike i otpornosti. Koristili smo drvene i metalne elemente s naglašenim linijama koje komuniciraju s materijalima na fasadi (kamen i drvo).
Kompozicija stolova i sjedećih garnitura omogućava različite tipove druženja, od intimnih večera do većih okupljanja. Posebno mi je važno bilo zadržati prirodan, topao dojam bez gubitka elegancije.
Zoniranje prostora je izvedeno kroz terase na više nivoa. Time smo postigli jasan raspored aktivnosti – prostor za jelo, prostor za opuštanje uz bazen, te dio za privatnost i tišinu. Svaka terasa ima svoju funkciju, ali vizualno ostaje u harmoniji s ostatkom cjeline. Materijali, vegetacija i nivoi osiguravaju fluidnost kretanja bez potrebe za pregradama.
Kod svakog projekta, moj cilj je da stvorim prostor koji ne dominira nad korisnikom, nego ga poziva da ga koristi intuitivno.
Dvoriše nije dekoracija, on je živi prostor, koji kroz svaku sezonu nudi nešto novo, bilo da je to jutarnje sunce pokraj bazena ili večernje okupljanje uz pergolu. Smatram da u toj dinamici leži snaga dobrog dizajna.