U projektu je nemoguće obuhvatiti sve aspekte, ako nema kompromisa, nema ni arhitekture, a u isto vrijeme sa svakim projektom potrebno je pomicati granice.
Intervju: Jože Petrekoč, univ.dipl.ing.arh, studio Air Ljubljana
Rođen 1962. godine u Brežicama, Slovenija. Diplomirao je 1990. godine na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani, te iste godine postao član Društva arhitekata Ljubljana. Od 1990. do 1996. radio je u arhitektonskim biroima u Brežicama i Novom Mestu, a od 1996. nastavlja karijeru kao samostalni arhitekt u Ljubljani. 1997. godine stiče status samostalnog kreatora u oblasti kulture. Godine 2000. osniva vlastiti biro i počinje saradnju sa grupom nezavisnih arhitekata DESSA/Arhe. Bio je član vijeća Udruge arhitekata Ljubljana (2011-2015) i selektor slovenske selekcije na PIDA 2015. godine. 2012. godine osniva poduzeće AIR d.o.o. zajedno sa Marjanom Zupancem i Mimom Suhadolc.
Nagrade i priznanja:
Dobio je Trimo nagradu 2003. godine za poslovni objekat Multipa u Ljubljani, a 2005. Zlatnu olovku za istu realizaciju. 2009. godine osvojio je Zlatnu olovku za kuće na Jurčkovi, dok je 2010. godine nagrađen Plečnikovom medaljom za tri kuće na istoj lokaciji. Godine 2012. nagrađen je Trimo award za izuzetno dizajnersko ostvarenje za isti projekat, 2020 godine je zajedno sa Mimom Suhadolc osvojio Big See Architecture Award i Priznanje na 22. Salonu arhitekture NS za obnovu Stolarskih radionica u Ljubljani, arhitekta Jožeta Plečnika.
Nominacije:
Nominovan je 2018. godine za PIDA Nagradu Piranesi i priznanje 21. Salona arhitekture NS za Trikuče Rožna u Ljubljani. Izlagao je na brojnim izložbama i objavljivao radove u domaćim i stranim časopisima.
Imali smo priliku razgovarati sa arhitektom Jožom Peterkoč iz Ljubljane, te Vam otkrivamo njegov pristup dizajnu i iskustva u stvaranju novih prostora.
Molimo da nam se ukratko predstavite i kažete nam nešto više o Vašem studiju?
Studio se nalazi u centru Ljubljane. U studiju ima više partnera koji samostalno rade na različitim projektima, a surađujemo i sa vanjskim suradnicima. Naši projekti su vrlo različiti kako u mjerilu tako i u sadržaju. Radimo na polju stambene gradnje (privatne i društvene), poslovnih zgrada, kulturnih i povremeno sportskih objekata. Osim novogradnje, povremeno bavimo se i obnovom zaštićenih objekata. Obično projektiramo zgrade, nekada zajedno sa barem dijelom interijera, a sam interijer u manjoj mjeri.
Koji je vaš proces rada od početka do kraja na projektu?
U početku nastojimo definirati zadatak, nastojimo izvući osnovne smjernice koje su bitne za sam projekt, pokušavamo odgonetnuti koje su glavne determinante, u sljedećoj fazi razmišljamo o konceptu sa više aspekata, prostornih, formalno regulatornih aspekata, ekonomskih, konstrukcijskih aspekata. Kada započinjemo rad na projektu najbitnije je razmišljanje o lokaciji. Zamišljen koncept pokušavamo kasnije materijalizirati tehničkim rješavanjem. Naravno, vrlo važno je i pratiti gradnju do završetka.
Kako se nosite sa problemima u vezi sa održivošću i ekološkim dizajnom?
Iznad svega, nastojimo projektirati zgrade racionalno, na pravim pozicijama i sa pravilnom orijentacijom, ujedno nastojimo uzeti u obzir nove smjernice u pogledu samodostatnosti i racionalnog korištenja energije, promišljamo materijale iz perspektive unutarnje udobnosti u zgradi. Pritom, smo mišljenja, da je u spomenutom potrebno biti umjeren, za svaki projekat potrebno je posebno razmisliti u kojoj mjeri ima smisla i gdje je granica u primjenjivanju određenih mjera.
Kako komunicirate i sarađujete sa klijentima tokom projekta?
Trudimo se, da je odnos otvoren i iskren. Nastojimo saslušati klijenta, njegove želje i zahtjeve koje kasnije na svoj način pokušavamo pretvarati u arhitekturni jezik. Komunikacija je u tijeku u svim fazama projektiranja, na taj način provjeravamo i svoje ideje.
Kako balansirate između inovacija i tradicionalnih arhitektonskih vrijednosti?
Kao što je spomenuto prije svega nam je bitan kontekst prostora u kojem gradimo, ali u svakom projektu pokušamo primijeniti nešto novo. Obično je to uvijek neka kombinacija tradicije koje proizlazi iz prostora i nekih, barem djelomično novih tema. Nastojimo projektirati prostore koji su otvoreni, koji se međusobno isprepliću po vertikali i horizontali, pokušavamo utkati neku višeslojnost u donekle tradicionalne okvire.
Kako se nosite sa promjenama koje nastanu tokom izgradnje?
Sa nekima lakše, sa nekima teže, dok su promjene na nekom inteligentnom nivou to nije tako veliki problem, a kad su promjene rezultat nekih banalnosti, neznanja ili ležernosti tada je to teško prihvatiti. Često nam se događa, da smo loše volje jer ponovno promišljamo nešto što je već bilo promišljeno, pogotovo kad ustanovimo, da smo već u početku bili u pravu.
Kakav je vaš pristup dizajniranju interijera? Da li postoji specifičan stil ili filozofija koju preferirate?
Pristup je više-manje jednak kao kod projektiranja zgrada – nastojimo povezati interijer sa arhitekturom zgrade. U današnje vrijeme rade se vrlo ˝bogati˝ interijeri, koji već graniče sa kičom, a sve u smislu maksimiziranja udobnosti, zadovoljstva, neke lažne ležernosti i privlačnosti, što je nasuprot onom čemu mi težimo.
Da li imate iskustva u radu sa različitim vrstama prostora (residencijalni, komercijalni, kancelarijski)?
Tijekom prakse imamo različita iskustva, ali sa svakim projektom naučimo nešto novo.
Kako pristupate izazovima kada radite u prostorima sa ograničenim budžetom ili vremenskim rokovima?
Ograničeni budžet nije problem sve dok postoji prostor za konstruktivan i promišljen dijalog. Vremenski rok je drugo pitanje, tu smo uvijek u lošoj poziciji, jer nastojimo svaki projekat uraditi što najbolje možemo bez obzira na veličinu i financije.
Koje dizajnerske alate i softver koristite u svom radu?
Več od početka prakse koristimo se BIM programom Archicad
Da li imate na kraju nešto dodati, a tiče se onoga što Vas nismo pitali?
Arhitektura je kompromis, u projektu je nemoguće obuhvatiti sve aspekte, ako nema kompromisa nema ni arhitekture, a u isto vreme sa svakim projektom potrebno je pomicati granice. Arhitektura nastoji rješavati probleme, ali u isto vrijeme svjesno ili nesvjesno otvara nove, čime u teoretskom smislu stvara neku vrstu “nedovršenosti” i višeznačnosti. Svojim rješenjem ukazuje na nepoznate dimenzije, što je ujedno i poticaj za daljnje stvaranje.