Dizajn enterijera, nekada rezervisan za individualnost i lični pečat, sve više postaje žrtva trendova i brze mode.
Zerina Islamović, dizajnerica enterijera, Zinger Studio BiH i Zinger Studio Gmbh Njemačka
Zerina Islamović rođena je 1993. godine u Tuzli. Prošla je svoj izuzetan put obrazovanja i profesionalnog razvoja. Osnovnu školu završila je u Lukavcu, a nakon toga se upisala u Umjetničku školu u Tuzli. Nakon dvije godine, dobila je priliku da pohađa prestižni United World College (UWC) u Mostaru, gdje je završila svoje srednje obrazovanje pod okriljem Internacionalnog Baccalaureate programa. Njen akademski put kulminirao je diplomiranjem na Ringling College of Art and Design USA Florida, gdje je stekla titulu Bach komercijalnog dizajner enterijera. Osim toga, Zerina je razvila strastvenu predanost prema dizajnu enterijera i 3D vizualizaciji, što je dodatno obogatilo njen profesionalni profil. Zerina je osnivač Zinger Studia u BiH kao i suosnivač Zinger Studio Gmbh u Njemačkoj. Trenutno piše svoju prvu knjigu koja bi trebala izaći do kraja 2023. godine.
Dizajn enterijera je postao fast fashion industrija
Dizajn enterijera, nekada rezervisan za individualnost i lični pečat, sve više postaje žrtva trendova i brze mode. Ovaj paradoks postao je sve očitiji kako se dizajneri i arhitekti bore sa objavama i viralnostima na drušvenim mrežama. Svaki rad sliči onom prethodnom. Ponekad se i sama zapitam, je li to moj rad ili kopija moga rada ili sam ja kopirala nečiji rad? Dizajneri i arhitekti su multidisciplinarna kreativna bića koji su izabrali najteži put keativnog izražavanja – a to je dizajniranje prostora 360 stepeni!
Kako smo mi dizajneri došli ovdje?
Jedan od glavnih izazova s kojim se suočavaju dizajneri interijera danas je nedostatak vremena da se sve postigne i uradi. Dizajneri i arhitekte su većinom one-women/men-show ako su kvalitetni i traženi. Svi hoće njihovu energiju; hoće ih na terenu; na prezentaciji; u kancelariji a niko od nas se ne može klonirati niti napraviti tako kvalitetan tim da te u svim tim ulogama može neko zamjeniti. I kada imaju kancelariju i uposlenike – opet najveći dio svega je na njihovim plećima, jer niko tvoju kreativnu viziju iz glave ne može replicirati. Vrlo je teško jednom arhitekti da ne zaviri u enterijer eksterijera koji je dizajnirano. Ista stvar je sa dizajnerom enterijera. A postoji fina, tanka linija koja bi trebala da razdvoji ove dvije profesije i pomiri ih da surađuju skupa.
Pinterest kao dizajnersko zlo
Sve češće se susrećemo s prostorima koji više nalikuju kopijama onoga što se može pronaći na internetu nego ličnom izrazu klijenta ili samog dizajnera. Copy-paste ideje s interneta postaju norma, a originalnost sve više blijedi. Ograničenost medija, poput društvenih mreža i online platformi, stvara pritisak da se brzo i efikasno proizvede dizajn koji je vizualno privlačan, ali nedostaje mu duša ili je uopšte nema. Opravdanje za to nam je da je klijent tako htio i da se našim dizajnom riješila problematika funkcije prostora. Po meni, funkcija je primarni element svakog enterijera i ona je nešto što se PODRAZUMJEVA. O tome dizajneri i arhitekti više ne treba ni da pričaju, to je davno prevaziđeno. Kreiramo sterline domove po zahtjevima klijenta jer nam je neko utoviu u ovu našu Balkansku glavu da je “klijent uvijek u pravu”.Previše slušamo klijente i na kraju dobijamo modifikovane Pinterest enterijere – evo krećem od sebe.
Gdje je pravi problem?
Dizajneri i arhitekte najviše vremena provode u “proizvodnji idejnog rješenja” a to je izlazak na terene, pregovori sa klijentima i beskonačno crtanje. Kada bi pitali bilo kojeg dizajnera ili arhitektu da napiše opis svog posla, kladim se da bi napisali i izlistali samo proizvodni dio crtanja (planiranje, 3D crtanje, rendanje, tehnički i administrstivni dio). Brzo nas je PRAVI SVIJET resetovao da prestanemo razmišljati o inovacijama i da prestanemo neobavezno šarati po svom notesu. Budžet i vrijeme postali su PRIMARNI faktori koji diktiraju naš dizajn. Tu nema prostora za naše polje kreativnosti koje treba da je beskonačno.A zbog čega? Jer im neadekvatne i zastarjele vještine crtanja (proizvodnje) ne dozvoljavaju više vremena da razmisle o projektu; o idealnom rješenju; materijalima; energiji prostora i kreiranju instant-emotion-switch prostoru. Dizajneri i arhitekti se bore više sa programima i tehnologijom nego sa stvarnim idejnim projektnim rješenjem.
Najžalosnije je to što su to programi koji su učili nekad nešto malo tijekom srednje škole ili fakulteta… i ostali su na njima. A svijet se od tada do sada – SKROZ PROMJENIO. Ja sam ove godine u svoju kolekciju softwera u glavi dodala i 16ti softwer.Ali ja sam pola IT-ijevac a pola dizajner enterijera. Svoj kist, grafit i sprej sam zamjenila 3D crtanjem i animacijom. Ja znam da je mnogima ovaj IT dio dizajnerske i arhitektonske profesije SMOR ali također, u razgovoru sa mnogo svojih kolega – uvijedjela sam koliko im je ovo problem i frustracija. U mom Zinger Studiu se koriste svega 2 softwera za izradu svih projekata.
Šta će biti rezultat ovog štanjcanja trendy enterijera?
Uz neautentičnost dolazi i opasnost od SBS-a, sindroma bolesnih zgrada. Korištenje jeftinih materijala i praćenje trenutnih trendova može dovesti do stvaranja prostora koji izgledaju lijepo, ali nisu zdravi za boravak. Klijenti često nisu svjesni utjecaja materijala i dizajna na njihovo zdravlje, a dizajneri ponekad pod pritiskom da isporuče brze i jeftine rješenja zanemaruju ove važne faktore. Sjetite se domova od prije samo 200 godina na našim prostorima? Šeperuše napravljene od slame i gline, puno drvo i poneki metal. I to je to. Ljudi daleko zdraviji nego danas. Naša odgovornost kao dizajnera je da edukujemo svoje klijente koji NEMAJU POJMA o ovim skrivenim opasnostima; štetnostima isparavanja lakova i ljepila; radijacije; zagađenog zraka unutar prostora; buđi i svih stvari koje naše enterijere čine da izgledaju kao amazonske žabe – prelijepe ali otrovne. I to nećemo znati sada, nego za 10-ak godina. Možda će se ko sjetiti da sam ja davno nekad pisala o ovome ali tada će biti kasno…
Zašto si uopšte željela/o postati dizajner enterijera ili arhitekta koji se bavi enterijerom?
Kao petnaestogodišnjakinja koja je sanjala svjetsku scenu i izložbe slika u Majamiju i New Yorku – ubrzo sam uvidjela da moje plošne jednodimenzionalne kreacije izazovu jednom neku kratku emociju i ostanu neprimjećene. Tada sam shvatila da ja nisam za jednodimenzionalne umjetnosti nego nečega što barem ima prostor i vrijeme – a to je enterijer. Razlog zašto neko pređe hiljade kilometara da vidi enterijer dvorca; da vidi neku sofu; da ISKUSI prostor dovelo me do toga da ja želim da kreiram slike u kojima će se ljudi odmoriti i živjeti.
Kada sam to sve povezala sa svojom strašću za tehnologijom, inovacijama i vizionarskim poduhvatima – shvatila sam da je dizajner enterijera ono čemu želim da posvetim ⅓ svog života. Kolegama u industriji dizajna enterijera, bez obzira na njihovu specijalizaciju, savjetujem da posvete barem 50% svog vremena istraživanju psiholoških aspekata ljudi koji će boraviti u prostoru. Razumijevanje trenutnih i budućih potreba, želja i emocionalnih reakcija klijenata ključno je za stvaranje autentičnih i funkcionalnih prostora koji imaju pozitivan utjecaj i kvalitet života jedne porodice koja živi tu. Dizajn enterijera može slijediti trendove i brzu modu, važno je ne izgubiti iz vida osnovne principe autentičnosti, funkcionalnosti i zdravlja. Samo kombinovanjem estetike s dubljim razumijevanjem potreba korisnika možemo stvoriti prostor koji zaista obogaćuje život. Jer mi smo dizajneri i arhitekti – mi oblikujemo izgled svijeta i trebamo biti svijesni koliko naša profesija doprinosi boljem svijetu kojim svi težimo.
