Dajte svome domu taj djelić svoje duše, jer u njemu najviše i boravite, on je “VI”.

Htjela sam zaboravljene stvari vratiti u svoj dom, dati im neki drugi pečat i svrhu. 

Preuređenje doma mi je najveći izazov bio od samog početka.

Razgovarali smo sa Jasnom Marčić koja nam je otkrila da ju je potreba da bude drugačija i unikatna još ranoj dobi postakla je da svoju kreativnost iskaže na odjeći, kasnije je tu kreativnost preusmjerila na restauraciju komada namještaja. Kreativna Jasna sada projekte svoje najveće ljubavi i strasti dijeli na instagramu sa svojim pratiteljima na instagramu, a nama je otkrila staje to inspiriše kao i koji su to izazovi njenog posla.

Možete li nam reći nešto više o sebi?

Zovem se Jasna Marčić. Živim na Viškovu, malo mjesto izvan Rijeke. Po struci sam komercijalista i trenutno sam zaposlena kao voditelj u jednom dućanu. Imam 37 godina te sam majka dvije tinejdžerice koje me kroz razne životne faze inspiriraju i motiviraju da zajedno rastem i gradim sebe uz njih. Veliki sam ljubitelj starina, te ih često promoviram kroz svoje slike i video uratke.

Da li se restauracijom bavite kao hobi?

Iako mi je glavni posao trgovina,moja najveća stras i ljubav su starine. Dugi niz godina bavim se uređenjem, obnavljanjem i restauriranjem namještaja te stvaranjem i pretvaranjem iz jedne stvari  u drugu. Koristeći nečiji “otpad” dalo mi mogućnost da stvorim nešto novo ili vratim u život predmet koji će se dugo nakon obnove koristiti. Mnoge stvari koje su bile davno otpisane našle su svoju namjenu i funkcionalnost u mom domu ili u nekom drugom domu nakon uređenja diljem Hrvatske.  Svoju kreativnost sam otkrila u ranijoj dobi, te sam prvo počela sa ručno šivanim komadima odjeće. Rijetko kada sam htjela imati nešto što svi nose. Stoga sam znala svoje torbice,majice i hlače urediti pomoću komadića drugih materijala. Reciklirala sam materijale i stvarala slike na odjeći,zatim sam prešla na oslikavanje raznih komada kaputa i jakni. Šivanje dječjih kostima mi je bio veći izazov,  jer mašinu nisam imala a moje cure su uvijek htjele kostime koje zahtijevaju veće radove.  Znala sam se naći u 2 h u noći gdje šijem plašt za Zluradu i spajam čarobni štap od drske za metle i žarulje.  Sve više i više me  vuklo da na taj način i dio namještaja preuredim.  Tako sam u biti i krenula. Djeca su me motivirala, a suprug gurao naprijed.  Jedno je vodilo drugom dok nisam počela dobivati česte upite za prenamjene raznih stolica, ormara, stolova i sl.  Neko vrijeme sam uređivala razne izloge i salone. Tu sam se baš našla, i to me potaknulo da svoj dom napravim onako kako želim, u svom stilu. Nisam se vodila trendovima, iako je bio period kad sam pratila salonske novitete i u početku je naš stan u privatnoj kući bio čisti minimalizam.  Al da budem iskrena, taj minimalizam nije mi se svidio. Znala sam doći doma s posla  i ne osjećati  se kao da sam u svome domu.

Šta Vas inspiriše?

Inspiraciju sam nalazila svagdje. Ponekad bi me kroz čitanje knjige  određeni tekst inspirirao da neki kutak u stanu preuredim onako kako sam zamislila da je tada u to neko doba davno bilo baš tako. Htjela sam zaboravljene stvari vratiti u svoj dom, dati im neki drugi pečat i svrhu.

Koji su najveći izazovi Vašeg posla? 

Preuređenje doma mi je najveći izazov bio od samog početka. Ono što sam zamislila bilo mi je teško naći,  pa sam često improviziranla sa mnogim stvarima. Ljubav prema čuvanju i izlaganju starih predmeta pune vrijednosti prenijela sam na prostorije u svome domu. Često ćete vidjeti na mom profilu vrlo rijetke stvari izložene u dnevnom boravku, kuhinji, hodniku ili spavaćoj sobi. Kombiniram stilove,ne zadržavam se na jednome iako najviše dominira vintage styl i colorfull dekoracije.

Kojim projektom ste najponosniji i zašto?

Teško bi  se mogla odlučiti  na koji sam projekt  najponosnija.  Na svemu čemu sam radila i gdje sam mogla dati barem mali dio sebe i svoje kreativnosti sam ponosna. Gdje sam mogla ostaviti svoj pečat ili gdje bi više morala uložiti svoju maštu ti projekti su mi najdraži. Ostavljam dio sebe na njima i ponosna sam zbog toga. Imamo stol u blagovaoni  koji sam kompletnog uredila sama, obožavam na njemu sjediti sa obitelji i prijateljima. Ima svoju priču staru još od 1958 god. Bit ću ponosna kada svoj dom završimo do kraja. Radimo na dva velika projekta koji će naš dom učiniti nešto malo drugačijim do sada šta se moglo vidjeti kod nas. Zahtjeva dosta vremena i truda, jer se radi o komadima namještaja neki stari čak i preko 100 god. Želimo da taj dio izdominira u našem domu te tu dajemo maksimum sebe. Dekoracije i nešto od slikarskih umjetnina nam je bilo teško naći. Ali uspjeli smo te sa velikim oduševljenjem jedva čekamo prikazati javnosti ono što dom može u učiniti toplim ,ugodnim i  sa dušom.

Šta biste poručili našim čitateljima?

Dom iz snova je odraz nas samih, ono što nas veseli, usrećuje, naše navike, vrijednosti i osobni stil.  S obzirom na to da sam mišljenja da je uređenje doma nesvršena radnja, jer kako se mi mijenjamo tako i naše životne okolnosti,  mijenja se i  naš dom. Trudim se birati boje i materijale koji su bezvremenski i za koje znam da će mi se sviđati i kroz 5, 10,15 godina to isto bi poručila i drugima. Stanovi se prave, a dom se stvara. Prvo od cigala, drugo od djelića duše.  Dajte svome domu taj djelić svoje duše jer u njemu najviše i boravite, on je “VI”.